U trećem dijelu razgovora s uvaženim Idriz ef. Bešićem dotaknuli smo se položaja Bošnjaka i muslimana u Hrvatskoj, izazova i prilika međureligijskog dijaloga, odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i uloge Islamske zajednice u očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka. Efendija Bešić otvoreno, iskreno i argumentirano govori o realnom stanju na terenu, ne bježeći od kritike, ali ni od prijedloga za napredak. Također, s nama je podijelio svoja promišljanja o mirovini, planovima za budućnost i – svojoj vasijjet poruci.
Bošnjaci u Hrvatskoj su pravno i politički apatrid
VEZANI TEKST >>>>>Intervju | Idriz ef. Bešić: Zvali su me „hodža za posebne namjene“
Bosnian News Service: Kako danas vidite položaj Bošnjaka i muslimana u Hrvatskoj? Jesu li dovoljno prepoznati i uključeni u društvo?
Bešić: Ovo je također moja oblast koju sustavno pratim. Mi smo u Hrvatskoj i vjerska i nacionalna manjina. Odgovora na ovo pitanje ima više, ovisno o tome tko pita, koga se pita i kada se pita. Ako pitate većinski narod ili strukture, odgovor je uglavnom: imamo europske demokratske zakone kojima je sve pravno normirano po vrhunskim demokratskim standardima. I zaista je tako.
Nije problem u zakonu, nego u ljudima. Dogodi se, nažalost, na terenu, u praksi, da naiđete na isfrustriranu osobu i stvar se zna zakomplicirati. Ili drugi odgovor: „Što hoće, dobro im je, nitko ih ne dira.“ Nekome je to mjera – ne dira te, a kao mogao bi.
Također se često koristi jedan, po meni, neadekvatan termin, a to je „tolerancija“. Ovo lingvistički znači snošljivost ili duranje, trpljenje nečega ili nekoga s kim se ne slažemo, ne želimo ga i nepoželjan je. Smatram da ovaj termin, kao neadekvatan, treba izbjegavati u valorizaciji odnosa prema manjinskim skupinama.
S druge strane, mi smo nacionalna manjina čiji status je tretiran samo Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, dok druge manjine imaju matičnu državu koja o njima brine, i njihov je status reguliran recipročno, pojedinačno i bilateralnim ugovorima – dok srpska nacionalna manjina i Erdutskim sporazumom.
I, ako hoćete, naš položaj je loš i nije riješen u BiH. Tamo ne postoji ured niti vrata na koja ja kao Bošnjak mogu pokucati. Mi i Romi smo de facto pravno i politički apatridi. Ne postoji, nažalost, bosanskohercegovačka nacija i mi nismo bosanskohercegovačka, nego samo bošnjačka manjina. Inače, Ustavni zakon o pravnom položaju nacionalnih manjina je zakon koji može prekršiti jedino zakonodavac – u ovom slučaju država.
To je, u biti, zakon kojim zakonodavac štiti mene od sebe.
Što se tiče nas kao muslimana, vjerske skupine, potpisan je Ugovor između Islamske zajednice i Vlade Republike Hrvatske. To je uglavnom tipski ugovor, uz neke manje razlike, i potpisan je sa skoro svim vjerskim zajednicama. Po meni ima nedostataka – mogao se bolje napraviti, ja sam to rekao – ali naše vrhovništvo je prezadovoljno i često ističe da je pitanje muslimana u Hrvatskoj najbolje riješeno u svijetu.
Na primjer, Katolička crkva ima tri ugovora; potpisnik je Vatikan i taj ugovor ima status međunarodnog ugovora, i nije pravno u istoj ravni. Ili ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) koji je potpisao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, ali po odobrenju Sinoda SPC-a i patrijarha.
Što se tiče našeg integriranja u društvo – mi u Gunji, ili u mojoj zoni odgovornosti – nemamo problema. Iz godine u godinu sve je bolje. Mi smo tu već treća, pa i četvrta generacija. Jesmo uglavnom „sitnozemljaši“, ali nismo „koferaši“, snalazimo se, jer smo narod nafakali, a deverli glave. Uglavnom, do nas je – nije do ogledala, kao i u BiH.
Dijalog je potreban među hodžama, popovima i ljudima – ne na vrhu
Bosnian News Service: Kako na iskrenim odnosima razvijati međureligijski dijalog, iznimno važan u funkcioniranju naših multietničkih i multikonfesionalnih društava?
Bešić: Ovo je također moja oblast, na ovome sam radio. Dobro ste „podebljali“ pitanje riječju iskrenim odnosima. Ja ću biti otvoren i iskren, kakav jesam. Dijalog postoji, ali nije iskren, pogotovo nije na vrhu. To je uglavnom deklarativno, diplomatski uvijeno uz smješkanje. I što je najzanimljivije – inicijativa za dijalog došla je sa strane, kao tuđi program. Nama je nužan dijalog u bazi: među vjernicima, susjedima, radnim kolegama, među običnim seoskim hodžama, popovima i župnicima. Ja sam imao u Gunji župnika – ljudinu, čovjeka za „dupli pas“, pokojnog Matu Sočkovića. Mi nismo bili nikakva vlast, ali smo pratili događaje da stvar ne izmakne kontroli.
Imali smo neposredno poslije rata jednodnevno savjetovanje u Vukovaru, svi predstavnici vjerskih zajednica – razumije se, u organizaciji međunarodne zajednice – na temu: „Uloga vjerskih zajednica u pomirenju i povratku“.
Svi su nastupali oprezno, diplomatski, svetački, puni ljubavi prema bližnjima, pa sam ja u svom stilu reagirao: „A ljubav prema daljnjima?“ Jer, ako postoji bližnji, ima i daljnji, itd.
Onda sam u svom stilu nastavio i doslovno rekao: „Koga mi tu lažemo i blefiramo? Ako smo iskreni, hajdemo sada iz ove dvorane, u svojim odorama, prošetati kroz vukovarsku pijacu i u hotel 'Lav' na terasi popiti kavu. Zatim natrag, opet kroz pijacu, u hotel 'Dunav' i tamo na terasi popiti kavu, da nas narod vidi. To je jače od svih proglasa i deklaracija.“
Odgovor je bio: „Što će reći moji? Lahko je tebi, tu nema tvojih.“ Rekao sam: „Hajmo prošetati kroz Sarajevo, i hajmo, ako hoćete, kape zamijeniti!“
Na ovome se mora raditi iskreno.
Kako popravljati odnose?
Bosnian News Service: Kako jačati odnose Republike Hrvatske i BiH – na iskrenim osnovama i razbijati međusobne strahove i sumnje, na kojim osnovama?
Bešić: Na ovome sam također radio i radim, upućen sam i involviran. I ovdje je ključna riječ – iskrenim osnovama – ja bih dodao i interesima, jer se radi o obostranoj koristi. Ovo je proces koji je veoma nužan, ali će, po meni, nažalost potrajati. Tradicionalno dobri odnosi našeg naroda su narušeni, jer se bolest i antagonizam spustio u narod – narod je inficiran. Nije problem u narodu – problem je u strukturama kojima ovakvo stanje odgovara. Dobro su ga kapitalizirali.
Odnos nije narušen spontano, nego sustavno, planski, od visoko pozicioniranih struktura i visoko sofisticiranim sredstvima. Napravila ga je „struka“. Tako ga treba i promatrati i tretirati – ali iskreno. Treba ukalkulirati i treću stranu kojoj to ne bi išlo u prilog.
Ja se trudim i radim na tome gdje god se pojavim – da razbijem te nametnute stereotipe i predrasude. Teško ide. Narod je jednosmjerno informiran, poluinformiran, svatko ima svoju priču, druga mu nije dostupna ili ga ne zanima.
Naši odnosi su tradicionalno dobri – muslimani su za Hrvatsku davali i krv i znoj kad god je trebalo, dali smo veliki „danak u krvi“ za obje Hrvatske: 1.187 poginulih u Domovinskom ratu i minimalno 50.000 je za i zbog NDH završilo u Bleiburgu.
Mi se trudimo i ne želimo biti taoci odnosa Zagreb – Sarajevo – Mostar ili Široki Brijeg. Mislim da vjerske zajednice rade i mogu napraviti dobar posao.
Islamska zajednica je temelj našeg opstanka
Bosnian News Service: Šta za Vas znači Islamska zajednica – i kao institucija, i kao duhovna obitelj?
Bešić: Islamska zajednica nama znači sve, pogotovo ako imamo u vidu da su svi drugi imali svoju nacionalnu akademiju, a mi muslimani smo imali samo džamiju – i u džamiji obespravljenog, isprepadanog i sa svih razina stigmatiziranog, a maksimalno angažiranog i svom poslu posvećenog hodžu.
Uporno govorim da islam nije zbirka dova niti skup sakralnih obreda, nego sustav života, tako je i Islamska zajednica postala naša centrala u svakom pogledu. Ona jest naša najstabilnija asocijacija u kontinuitetu i temelj našeg opstanka. Ona je narodna i u prvom smislu riječi – muslimanska. Ona je naša prva stanica, uvijek i za svakoga otvorena.
Čini mi se nekada da su drugi više od nas svjesni njezine uloge. Zajednica je temelj našeg opstanka i nitko ne treba biti ni izvan ni iznad Zajednice. Svatko ima svoje mjesto. Nitko nije toliko nebitan „da nam ne treba“, niti toliko bitan da se bez njega ne može.
O tome kako Zajednica funkcionira da se razgovarati, ali u svakom slučaju treba biti islamska – pa onda sve ostalo. U Božjoj funkciji – ili kako sam nedavno čuo jedan vrlo adekvatan termin – „uprisutniti Boga“ u sve što radimo. Ako je Bog na prvom mjestu – onda je sve na svom mjestu.
Zajednica je javna, izložena udarima sa svih strana – više nitko u njoj nije zaštićen i nedodirljiv.
VEZANI TEKST >>>>Intervju | Idriz ef. Bešić: Imamski poziv je misija (II)
Bosnian News Service: Na šta konkretno mislite?
Bešić: Nekada se samo pratilo i mlatilo po hodžama, sada se stvar promijenila. Na udaru su svi koji u Zajednici nešto vrijede i rade. Ta drugačija ili kritička mišljenja dolaze uglavnom izvan Zajednice. Po meni nedostaje alternativnog i kritičkog mišljenja iznutra – nekako se sve donosi i odlučuje „gore“, pa mi to dođe komitetski.
Nedavno sam u jednom društvu rekao da postajemo kopija bivšeg CK, pogotovo kod normiranja i kadroviranja. Idući prema vrhu, Zajednica je sve zatvorenija i bojim se da – umjesto elite – ne dobijemo kastu.
Razumijem činjenicu da postoji opasnost da se netko ili ga netko nametne, uvuče i djeluje subverzivno iznutra – ali zato mora postojati zaštitni pravni mehanizam.
I kada se govori o problemima, oni su uglavnom „dole“. O onim problemima „gore“, a ima ih, se ne govori – pa se stječe dojam da je gore sve idealno.
Dugo tragam tko su naši realni autoriteti, ne nominalni – gdje se autoritet crpi iz funkcije i pozicije – već da vidimo vrijedi li netko bez kape? To se posebno primijeti (ako) kad postanu bivši. A svi smo mi „budući bivši“.
Drugo: tko je naša elita? Pitam već dugo teologe – tko je „ulul-elbab“? Je li to osoba, organ? Postaje li se to izborom, imenovanjem? Jer smo Kur’anom obavezani da se, poslije pokornosti Bogu i Poslaniku, pokoravamo i ulul-elbabu.
Kao duhovna obitelj, trebamo produhovljenog domaćina.
„Sad ću pisati što god i koga god treba“
Bosnian News Service: Šta ćete najviše ponijeti sa sobom iz imamskog života – a čemu ćete se sada, u mirovini, najviše posvetiti?
Bešić: Ponijet ću – kao i mnogi kada odu u mirovinu – visok tlak, kolesterol, masnoće, da se malo našalim. Posvetit ću se sebi i svojima. Za sve sam uvijek imao vremena – osim za sebe i svoje. To mi je prioritet.
Moram riješiti svoj obiteljski status jer gotovo šest godina živim sam.
Mnogo prijatelja mi je preporučilo da pišem. Poslije skoro svakog sijela sugerirali su mi: „Zapiši to!“ ili „Makar snimi.“ Imam nekih stotinjak zabilješki – treba to složiti. Počeo sam Monografiju džemata Gunja, imam solidnu dokumentaciju i kolekciju fotografija, mnogo znam, i kako neki kažu – „živa enciklopedija“. Mada mi „škripi pero“, jer ono o čemu informativno pišem – to analitički i opišem.
Također, stojim na raspolaganju mladim imamima, svojim džematlijama, susjedima, prijateljima, obitelji, rodbini. Društven sam i komunikativan, volim društvo i druženje. Ne mogu biti i nisam sam – imam mnogo kvalitetnih prijatelja.
Volim putovati i putujem, uglavnom krstarim Bosnom i Hercegovinom. Osnovao sam i „ALEM“ – Udrugu za njegovanje i promicanje kulture, glazbene i duhovne tradicije Bošnjaka. Treba nam nacionalne nadgradnje i afirmacije Bošnjaka.
Moja oporuka
Bosnian News Service: Na kraju, kakvu biste poruku željeli ostaviti svojim džematlijama, Bošnjacima Gunje i svima koji su Vas pratili u ovom dugom putu službe?
Bešić: Ja sam svojedobno uvaženom muftiji, rahmetli Ševki Omerbašiću – koji je napisao mnogo radova i knjiga – rekao da napiše jednu oporuku, vasijet, ili neku vrstu testamenta i poruke Bošnjacima-muslimanima u Hrvatskoj.
Iako je on bio pozvaniji, kompetentniji, obrazovaniji – rekao je: „To ostavljam tebi.“ I dodao: „Iako se često nismo razumjeli, sto puta si mi digao tlak. Pratim što radiš i govoriš. Nisi funkcioner niti imaš ambicije. Ti to možeš kada odeš u mirovinu. Već osjećam kako ćeš ti to uraditi u svom stilu – iskreno, direktno i konkretno, ‘i po babu i po stričevima’ – i evo, neka to bude moj emanet.“
Moram pisati. Naći vremena i inspiracije. Kolege i prijatelji su ponudili pomoć.
(Kraj)
__________________________________________________________________________________________________
Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!