Ovako za portal Vijesti.ba rezonuje Edin Batlak, uspješni mostarski privrednik, čovjek koji je, ne samo u svom gradu, poznat po glasnom i nedvosmislenom izražavanju mišljenja o najširem spektru društvenih pitanja, obično sa jasnim i prepoznatljivim stavom. Jedan je od osnivača „Rotary kluba“ Mostar, kao i Udruženja građana „Mostarski krug“.

Gospodine Batlak, ugledni posmatrači, analitičari i komentatori kako iz regije, tako i svijeta, glasno ukazuju da će rješavanje pitanja Kosova i stabilizacija prilika u BiH biti ključni izazovi sa kojima će se na duži rok suočavati ovaj dio Evrope. Pri tome se na BiH sve češće i otvorenije upire prstom kao na poligon kriznog žarišta u regiji. Brine li Vas to i da li mislite da se prvenstveno u bh.javnosti dovoljno glasno i energično čuju protivnici daljeg etničkog cijepanja BiH. Kakav odgovor bi se morao čuti i u kom smjeru idu Vaša zalaganja ?

BATLAK: Tačno je i vrlo prepoznatljivo da se sistemski radi na razgradnji društva u svim njegovim porama, a posljednje što treba razgraditi su državne institucije BiH. Svjedoci smo da upravo kreatori takvih atakovanja uporno plasiraju notorne laži da je BiH „sastavljena od dva entiteta i tri naroda“. Današnja BiH svoj pravni kontinuitet nastavlja od Republike Bosne i Hercegovine, s tim što je unutarnje uređenje proklamovano sa dva entiteta i jednim distriktom (Brčko). Vrlo jasno se razlikuju nadležnosti entiteta i države, pa tako u ovom aktuelnom trenutku mora se što glasnije govoriti da entiteti nemaju nikakvu nadležnost nad Oružanim snagama BiH i da su priče o Deklaraciji NS RS o vojnoj neutralizaciji tog entiteta prazan dokument bez uporišta i kojeg treba ignorisati. Priča o državi tri suverena naroda je obična podvala koja treba da posluži priči kako svaki narod ima pravo da se sutra odcijepi. Zadnje podvale koje se plasiraju jesu priče o BiH kao „dioničkom društvu“, koju pojedini mediji znaju tako zgodno progutati kao gladni somovi.Samo Bosna i Hercegovina, u svojim granicama, jeste suverena i u njoj svi građani koji imaju pravo i obavezu da odlučuju o njenoj sudbini. Namjerne krive interpretacije Ustava BiH su istodobno grubo negiranja tog istog Ustava i u svakoj drugoj državi u svijetu za takvo što se krivično odgovara.

Mišljenja sam da je sazrelo vrijeme da EU konačno, a ima i obavezu i pravo, disciplinira svoju članicu koja se zove Republika Hrvatska zbog grubog miješanja u poslove naše države. Njihovo djelovanje je protivno svim principima na kojima postoji EU. Republika Hrvatska bi istovremeno da bude članica EU i da se ponaša kao država iz minulih vremena u kojima su činili loše stvari na tlu druge države i zbog toga zvanično presuđeni u Hagu. I danas na različite načine nipodaštavaju BiH, lista takvih loših poteza je dugačka, a da su im pri tome puna usta da su najveći zagovornici i prijatelji za ulazak BiH u EU. Djela i riječi nikako ne korespondiraju, srećom mi smo toga duboko svjesni i ne mogu nas prevariti.

Ista EU drugom komšiji, Republici Srbiji, mora otvoreno staviti do znanja da ukoliko ne prestanu poticati RS na aktivnosti razgradnje BiH da će im biti zamrznuti svi pregovori za članstvo u EU. Uvjet ne treba biti priznanje Kosova koje je, svakako, samostalna država i rješavanje granica sa susjedima već dizanje ruku Srbije od Bosne i Hercegovine. Skora prošlost je pokazala da je BiH mnogo veće i opasnije bure baruta, a na kraju krajeva EU ima obavezu jer na svojoj glavi ima mnogo putera zbog onoga što su činili ili propustili činiti u ratu na tlu Bosne i Hercegovine u periodu '92-'95. Običnom čovjeku nije niti malo jednostavno i ugodno kada vidi predstavnike europskih institucija kada se grle sa negatorima genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, a počesto otvoreno ili prikriveno podržavaju negatore BiH. Europa mora da bude konsekventna u svom ponašanju i da ima iste aršine koje primjenjuje u zemljama svojih članica tako i u Bosni i Hercegovini. Na taj način će najviše pomoći ovoj napaćenoj državi.

Kako i sami primjećujete, teško je u takvoj konstelaciji snaga i odnosa u susjedstvu očekivati da BiH može sama i uspješno kreirati svoju budućnost, imajući u vidu ograničavajuće okvire Daytonskog okvira i Ustava, koji se u dobroj mjeri vidi i razlogom blokade kako njenog unutrašnjeg razvoja, tako i puta prema Evropskoj Uniji. Gdje prepoznajete moguća rješenja ?

BATLAK: Za mene su tu stvari potpuno jasne. Bosna i Hercegovina je ideja i one vrijednosti koje se danas brane i zagovaraju u Europi su ideje koje je BiH živjela stoljećima. Dakle, odbrana BiH je istovremeno odbrana Europe i njenih vrijednosti. Potrošenih dvadesetak godina potvrđuje da bi upravo zbog prednjeg, kao i prevazilaženja nakaradnog državnog ustrojstva utemeljenog u Dejtonu, jedino ispravno bilo Bosnu i Hercegovinu izuzeti od predpristupnih aktivnosti i odmah je primiti u evropsko okrilje i tada rješavati unutrašnje ustrojstvo naše države. Time bi se srezale silnice razgradnje BiH što bi na scenu dovelo normalne političare. To je brži, mirniji i nemjerljivo jeftiniji put za Europu. Pred ovakvu BiH kojoj su i europske sile skrojile dejtonsku košulju postavljati isti put i kriterije kao za druge članice za ulazak u Europu je velika greška i birokratiziranje bez vizionarstva. Znamo iz skore prošlosti da su i neke druge današnje članice u kojima nije bio ugrožen mir niti je vođen rat, imale skraćeni i ubrzani prijem u EU. Konsekventno tome zašto Bosna i Hercegovina ne bi imala povlašteni status i brzi prijem u članstvo.

NATO integracije su druga neophodna priča Bosne i Hercegovine. Izgleda da su članice Alijanse postale svjesne opasnosti koje se nadvijaju nad region i da priču o pristupu BiH NATO-u pojednostavljuju. Pristup u EU i NATO je nemjerljivo brži put za uklanjanje nacionalističkih politika koje 30 godina dave Bosnu i Hercegovin, ali i region. Probosanske političke stranke i brojne nevladine organizacije trebaju u javnosti stvarati klimu neophodnosti brzog pristupa BiH EU i NATO i različitim kanalima to predstavljati i pojašnjavati opravdanost takvih zahtjeva na različitim adresama u Europi i svijetu.

Već više od dvadeset godina razmišljam i razmjenjujem stajališta u vezi sljedeće ideje koju bih nazvao nasušnom potrebom našeg društva. Radi se o ideji kompatibilnoj sa prednjim, a to je bosanskohercegovački nacionalni program. Pod nacionalnim programom u modernom smislu stavljam znak jednakosti između države i nacije, a u njegovoj izradi učestvovanje intelektualne pameti iz svih etniciteta (Bošnjaka, Srba, Hrvata, i građana). Naša država na velikodržavne nacionalne programe iz susjedstva mora pružiti odgovor kroz nacionalni program koji čvrsto brani Bosnu i Hercegovinu a istovremeno odiše punim kosmpolitizmom koji je i prepoznatljiva odrednica Europe.

Nakon što je Sabor RH nedavno velikom većinom glasova poslanika izglasao Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca je odlučila da se posveti analizi sadržaja tog dokumenta i da ponudi svoje viđenje i odgovor, pozivajući u široku raspravu nevladine organizacije i uticajne pojedince iz BiH. Kako Vi gledate na Deklaraciju hrvatskog Sabora i za kakav se pristup zalažete ?

BATLAK: Držim da je Deklaracija nepotrebna i štetna, te kao takva ne doprinosi kreiranju boljeg stanja u Bosni i Hercegovini. Ovo je jedna od formi grubog nasrtaja na unutarnje uređenje naše države, a sve ipak potaknuto činjenicom da kandidat HDZ BiH nije izabran u Predsjedništvo BiH. Da je, kojim slučajem, pobjedila kandidatkinja HDZ 1990 bila bi to ista priča. Sjetimo se izbora 2014.godine kada se žestoko atakiralo na tadašnjeg protukandidata Martina Raguža. I njega su pratile loše kampanje, u stilu – „za njega glasaju Bošnjaci“, ali se itekako šutilo o tome da za Dragana Čovića otvoreno glasaju Srbi na koje ima utjecaj Milorad Dodik. Meni kao građaninu BiH je važno da svaki član Predsjedništva BiH vodi državotvornu politiku, a ne da radi na njenom rastakanju. Hoću da svaki član Predsjedništva zemlje bude i moj i da zastupa moje interese. Priča o legitimnom predstavniku jednog naroda koja nema uporišta u našem Ustavu je, u suštini, priča o ekskluzivnosti jednog naroda na jednoj teritoriji, jedne partije i jednog vođe, što za cilj ima definitivnu podjelu države. To je ono što je Europa odbacila prije više od 70 godina.

Moram reći da gospodina Željka Komšića nisu birali Bošnjaci. Prije bi se moglo reći da je to uradio njegov protukandidat, Dragan Čović, koji je u prethodnom periodu učinio sve da mobiliše građane kojima je Bosna i Hercegovina na srcu i ne dozvole njen raspad. E, sada, nije politički korektno da zbog vlastitog poraza krivca tražite na drugoj adresi. Pri tome se ne libeći kazati da je u podršku Komšiću uključena Islamska zajednica, što znam da je apsolutno netačno, čime možete konfrotirati različite vjerske grupacije. Hvala Bogu, narod je često puta pametniji od lidera.

Da ne poznajemo ulogu RH Hrvatske u ratu pitali bismo se zašto zloupotrebljavaju svoju poziciju u EU i na mišiće pokušavaju progurati anahrone projekte kojih se Europa davno oslobodila i odrekla. Pri svemu tome se žestoko naglašava ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Držim da takva teza apsolutno ne stoji i da kada bismo vagali mnogo stvari da bi se došlo do potpuno obrnute slike. Naravno, kada se neopravdano govori o svojoj ugroženosti za cilj se u suštini ima da se legalnim putem ugrozi drugog.

Mnogo se lamentira o unitarnoj i građanskoj Bosni i Hercegovini koju žele Bošnjaci kao najbrojniji narod. Prvo, ne znam niti jednog Bošnjaka koji želi unitranu državu kako je predstavljaju protivnici BIH. Iz razgovora sa građanima hrvatske nacionalnosti, razumio sam da su svjesni da bi za njih kao najmalobrojniji narod građanska BIH bila najbolja opcija jer bi se tu štitila individulana prava i svako bi bio jednak pred zakonom, i što je bitno ne bi bili getoizirani. Što vrijedi za Hrvate vrijedilo bi za sve druge građane. Hrvati su vrlo vrijedan narod i oni bi vrlo brzo takvo uređenje pretvorili u vlastitu prednost. Osporavatelji takve ideje su također ovoga svjesni samo im se to ne slaže sa idejom čiste nacionalne teritorije koju bi sutra priključili Hrvatskoj.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.