Novinar Hamza Ridžal dirljivim prisjećanjem se oprostio od dr. Orhan Bajraktarević evocirajući jedno od svojih ličnih sjećanja i razgovora koji, kako ističe, najbolje oslikavaju duh i širinu ovog profesora.
Kroz toplu i duhovitu hikaju o Omeru Hajjamu, Ridžal je podsjetio na Bajraktarevićevu radoznalost, oduševljenje znanjem i jedinstven način promišljanja vjere i nauke:
- Jesi čuo onu hićaju kad je umro Omer Hajjam, pa pošo u Džennet?
- Nisam, šta bi? - upita Orhan, sa žarom s kojim je Hajjam pisao rubaije.
- E vele da je tako došo pred kapiju, poselamio Ridvana, čuvara Dženneta, čisto da se upita, ali ga Ridvan zastavi i reče: "Đe si pošo?"
- Ja, ja, i šta reče? - nastavi zapitivati Orhan, dok su mu se oči caklile. Čovjek njegova kalibra svake je prijestupne godine mogao čuti nešto što već nije bio pročitao.
- Kaže Hajjam: "Pa u Džennet pošo", a Ridvan će na to: "Kako ti je ime"? Hajjam, nako zbunjen naprvu, okrenu se i upita: "Zar me ne znaš?"
- Haaaaa - prekide Orhan nakratko. - Mislio Hajjam preko reda?
- Asli mislio, al Ridvan traži ime. On mu reče ime, Ridvan prelista nekakve listine pogleda ga, i slegnu ramenima: "Nema te na spisku."
- Gdje ćeš sad? - upita Orhan, više Hajjama nego sagovornika.
- Nisam, šta bi? - upita Orhan, sa žarom s kojim je Hajjam pisao rubaije.
- E vele da je tako došo pred kapiju, poselamio Ridvana, čuvara Dženneta, čisto da se upita, ali ga Ridvan zastavi i reče: "Đe si pošo?"
- Ja, ja, i šta reče? - nastavi zapitivati Orhan, dok su mu se oči caklile. Čovjek njegova kalibra svake je prijestupne godine mogao čuti nešto što već nije bio pročitao.
- Kaže Hajjam: "Pa u Džennet pošo", a Ridvan će na to: "Kako ti je ime"? Hajjam, nako zbunjen naprvu, okrenu se i upita: "Zar me ne znaš?"
- Haaaaa - prekide Orhan nakratko. - Mislio Hajjam preko reda?
- Asli mislio, al Ridvan traži ime. On mu reče ime, Ridvan prelista nekakve listine pogleda ga, i slegnu ramenima: "Nema te na spisku."
- Gdje ćeš sad? - upita Orhan, više Hajjama nego sagovornika.
- "Znaš li ti da sam ja napravio kalendar koji muslimanima pomaže da utvrde tačno vrijeme namaza?" - upita Hajjam. "Ja ti to poštujem, ali te nema na spisku" - veli Ridvan. "Znaš li da sam otkrio binominalnu ekspanziju? Da sam optiku učinio ozbiljnom naukom? Znaš li da sam ispravio greške onog Grka, Euklida?" - pita Hajjam, nadajući se škripi vrata džennetskih... "Sve ti ja to cijenim, ali te nema na spisku, a moje je da gledam u spisak."
- Moj Hajjame... - jedva izusti Orhan, čekajući rasplet najvažnije od svih drama.
- "Znaš li da moje pjesme znaju muslimanska djeca od mašrika do magriba?" - upita Hajjam, i poče recitovati rubaiju, tako da se svaka strofa završavala Ridvanovim imenom. "Sve je ovo lijepo, ali, nema te na spisku" - opet potvrdi Ridvan. "Dobro, ima li išta da me može uvesti u Džennet?" - upita Hajjam, ne uzdajući se više u djela zbog kojih ga spominjemo hiljadu godina kasnije. Ridvan pogleda u dubine do kojih seže samo pogled meleka, pa došapnu: "Ima! U jednoj svojoj knjizi zapisao si salavat na Poslanika, mir s njim. Eto, to te može uvesti u Džennet..."
Orhan, oduševljen, u ekstazi spoznaje, prekida sagovornika, uzima telefon i zove uredništvo El-Kalema. "Halo, jel mi otišla knjiga u štampu? Nije!? E, dobro je, stani, obustavi. Stani! Na kraju knjige samo stavi salavat... Ne pitaj što. Stavi... Znam da je filozofska knjiga... Slušaj: stavi salavat i tako pusti!"
I tako i bi. Na zadnjoj stranici jednog strogo filozofskog djela, nađe se jedan salavat. Sve zbog Hajjama i dobre hikaje.
Nek ti bude ulaznica u prostranstva Vječnosti.
Alahimanet, veliki čovječe! Druženja s tobom sigurno ću pamtiti. Posebno onaj period kada smo se sretali svakog dana u prostorijama Dobre knjige. Kada si, na Izedinov poziv na namaz i brigu da nam ne prođe ikindija, lafovski odgovarao: "Izedine, ljudi se bave naukom. Ne ometaj ih ikindijom."
- Moj Hajjame... - jedva izusti Orhan, čekajući rasplet najvažnije od svih drama.
- "Znaš li da moje pjesme znaju muslimanska djeca od mašrika do magriba?" - upita Hajjam, i poče recitovati rubaiju, tako da se svaka strofa završavala Ridvanovim imenom. "Sve je ovo lijepo, ali, nema te na spisku" - opet potvrdi Ridvan. "Dobro, ima li išta da me može uvesti u Džennet?" - upita Hajjam, ne uzdajući se više u djela zbog kojih ga spominjemo hiljadu godina kasnije. Ridvan pogleda u dubine do kojih seže samo pogled meleka, pa došapnu: "Ima! U jednoj svojoj knjizi zapisao si salavat na Poslanika, mir s njim. Eto, to te može uvesti u Džennet..."
Orhan, oduševljen, u ekstazi spoznaje, prekida sagovornika, uzima telefon i zove uredništvo El-Kalema. "Halo, jel mi otišla knjiga u štampu? Nije!? E, dobro je, stani, obustavi. Stani! Na kraju knjige samo stavi salavat... Ne pitaj što. Stavi... Znam da je filozofska knjiga... Slušaj: stavi salavat i tako pusti!"
I tako i bi. Na zadnjoj stranici jednog strogo filozofskog djela, nađe se jedan salavat. Sve zbog Hajjama i dobre hikaje.
Nek ti bude ulaznica u prostranstva Vječnosti.
Alahimanet, veliki čovječe! Druženja s tobom sigurno ću pamtiti. Posebno onaj period kada smo se sretali svakog dana u prostorijama Dobre knjige. Kada si, na Izedinov poziv na namaz i brigu da nam ne prođe ikindija, lafovski odgovarao: "Izedine, ljudi se bave naukom. Ne ometaj ih ikindijom."
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!