Piše: Dragan Bursać

Ovo je trenutak kada se reprezentacija vratila sebi. Kada su Edin Džeko i ekipa pokazali da ova generacija ima kičmu, noge i ono između nogu. Pokazali su Zmajevi da mogu primiti gol, pasti, pa ustati i pobijediti. Pokazali su da mogu izdržati pritisak velškog Cardiffa i, nakon 120 minuta, hladnokrvno riješiti penale.

Ovo je ona noć zbog koje se trpi sve – i porazi, i kvalifikacije koje se raspadnu u baražu, i ona vječna nervoza kada lopta “neće pa neće”. I onda – dođe Cardiff, dođe penal-serija, dođe nagrada.

I znate šta je najvažnije? Nije samo ova velika pobjeda Zmajeva. Nije ni penal-serija. Nije čak ni onaj osjećaj kada Džeko ponovo pokaže zašto je institucija – nadskoči sve i postigne gol spasa i slave, prenosi Plenum.

Ovo je trenutak kada se reprezentacija vratila sebi.

Kada su Džeko i ekipa pokazali da ova generacija ima kičmu, noge i ono između nogu. Pokazali su Zmajevi da mogu primiti gol, pasti, pa ustati i pobijediti. Pokazali su da mogu izdržati pritisak velškog Cardiffa i, nakon 120 minuta, hladnokrvno dobiti penale.

I to protiv nezgodnog, ratobornog Velsa, na njihovom terenu, u utakmici generacije za sve – na Cardiff City Stadium.

To nije mala stvar. Daleko od toga. To je prekretnica.

A sada ono zbog čega srce ide u šestu brzinu i u nebo u isto vrijeme:

Dolazi nam Italija.

Italy national football team. Četverostruki svjetski prvak. Težak, taktički brutalan protivnik. Ekipa koja zna igrati na rezultat, koja zna “ubiti” utakmicu, koja se kao niko zna izvući i provući. Nije to stvar sreće – oni znaju.

Ali…

Ovo više nije ona Bosna i Hercegovina koja izlazi da “časno izgubi”. Ovo je reprezentacija koja dolazi iz penal-drame, koja zna da može, koja ima lidera, koja ima i cilj i razlog.

I da budemo potpuno iskreni – ovo je i emotivni reset. Jer svima je bio potreban.

Trebao je narodu koji je navikao na razočaranja. Trebao je reprezentaciji koja je nosila teret prošlosti. Trebao je Džeki, da još jednom povuče sve nas i pokaže šta znači kapitenska traka. Trebao nam je trenutak da ponovo povjerujemo.

Sada nema filozofije.

Jedna utakmica. Jedan protivnik. Jedna šansa. Ako ovako izađu protiv Italije – bez straha, s karakterom koji su pokazali u Cardiffu – to neće biti unaprijed izgubljen meč. Biće megdan. Pravi. I izjednačen.

I znate šta je najljepše?

Ovaj put niko ne može reći da su se “provukli”. Ovo je izboreno. Krvavo. Na penale. Na živce. I baš zato – vrijedi duplo.

Zmajevi, kapa dole. Sad idemo preko Italije do Mundijala!