Ne sjećam se kada sam posljednji put napisao riječ za bilo koji medij. Nikada nisam volio pisati, a vremenom sam, čini mi se, to i zaboravio. Ali ovo moram napisati. Preselio je moj najbolji prijatelj, Rusmir Mahmutćehajić.

Piše: Mehmed Dizdar Benca, Radiosarajevo.ba

Naše prijateljstvo traje od gimnazijskih dana – kroz studij, kroz bezbrižne šetnje pored Bregave, radosti u Kupalištima tokom ljetnih raspusta, pa sve do zrelih godina i zajedničke borbe za Stolac i povratak našeg naroda. To prijateljstvo bilo je životno, duboko i neprekinuto.

Bio sam stariji od njega, ali sam od njega učio.

Dok smo se mi Stočani na studiju okupljali da idemo u kino, na utakmicu ili na Trebević, Rusmira često nije bilo. Sjećam se kako bi Nijaz Duraković pitao gdje je, a Bajro Isaković odgovarao: “Eno ga, uči engleski.” Tako je učio i arapski, i mnoga druga znanja. Učio je stalno, neumorno, gradeći sebe.

VEZANI TEKST >>>Akademik Rusmir Mahmutćehajić: Ovu zemlju moramo sačuvati, odbraniti!

Iz tog rada izrasla je velika i impresivna životna putanja: inžinjer, doktor nauka, profesor, filozof, akademik, političar. Ali na kraju, na smrtovnici, ne stoji ništa od toga – samo ime.

A zapravo, velikim, nevidljivim, ali snažnim slovima stoji jedna riječ: ČOVJEK.

Bio je veliki čovjek s velikim djelom. Volio je domovinu svim svojim bićem. U najtežim trenucima za Bosna i Hercegovina stavio se u njenu službu, preuzimajući najodgovornije dužnosti u Vladi. Bio je principijelan i znao je biti žestok – nije imao strpljenja za kukavičluk i izdaju.

Dostojanstven, ponosan i pošten, napustio je politiku kada više nije mogao dijeliti prostor s onima koji su činili nečasne stvari.

Njegov doprinos povratku u Stolac nemjerljiv je. Obnova Čaršijska džamija u Stocu i brojnih drugih simbola bošnjačke kulture nosi i njegov snažan pečat. Ipak, u trenucima kada su se dijelila priznanja, njegovo ime je izostalo. No, veličina takvih ljudi ne mjeri se priznanjima.

VEZANI TEKST >>>U 78. godini na ahiret preselio Rusmir Mahmutćehajić

Ponosan sam što sam s njim dijelio i prijateljstvo i borbu.

Neka ti je rahmet veliki, moj dragi prijatelju.

Lahka ti bila zemlja naša stolačka.

*Autor je bivši političar, policajac, logoraš, profesor književnosti i autor knjiga koje su postale hronike stolačkog kraja i njegovih ljudi, blizak rođak književnog velikana Mehmedalije Maka Dizdara