Piše: Amer Obradović

U cik zore, nakon neprospavane noći, ljudi koji su se vraćali kući ugledali su pedesetmetarski transparent na zidu najvećeg napuljskog groblja na kojem je stajalo: “Ne znate šta ste propustili”. Te 1987. je Napoli, kojeg je predvodio Diego Maradona, osvojio prvu titulu prvaka Italije. A južnjaci, kakvi jesu – po srcu pravi zemljaci – u Napulju su napravili ludnicu kakva se ne pamti i ne zaboravlja.

Sinoć dok se autobus s reprezentativcima Bosne i Hercegovine vraćao iz Zenice i prolazio pored sarajevskog groblja Bare, vjerujem da bi taj isti natpis probudio sve one dobre ljude koji su ugradili sebe u temelje ove zemlje, od Davorina Popovića, Mirze Delibašića, Mehmedalije Maka Dizdara, Džemala Bijedića, Emerika Bluma pa do Halida Bešlića i Ivice Osima, koji bi nakon Brazila 2014. ponovo pustio jednu tihu suzu…

Ovaj baraž je donio nešto novo, a to je karakter pobjednika, nešto što nismo imali. A, čini mi se, spoj je mentaliteta dječaka koji su na Zapadu odrasli nakon rata, a koji u srcu imaju svoju domovinu, i još jedne temeljne činjenice u svijetu fudbala i ljudstva koja se zove Edin Džeko. Sergej Barbarez i Emir Spahić s ostatkom tima su to prikupili, spojili i dobili smo reprezentaciju s karakterom koja je na penale izbacila i borbeni Vels i veliku Italiju, prenosi Tačno.net.

I opet, na sve to, trebala nam je Fortuna, božica sreće, sudbine i promjenjivog uspjeha, simbola svega što se može iznenada okrenuti u životu. Evo jednog detalja koji to potvrđuje. Edin Džeko je sinoć na Bilinom polju ratovao 120 minuta i, poput Tita na Sutjesci, završio je s povezom oko ramena. I kad je trebalo pucati penale, sudija Clément Turpin zove kapitene da baci novčić ko će prvi pucati i na kojoj strani. U tom trenutku Džeko, zbog boli, prepušta Nikoli Katiću da kaže “pismo ili glava”. A s druge strane je Donnarumma. E sad, dok to gledamo u strahu, mladi N. mi kaže da je važno pucati prvi, da je neko izračunao da čak 68% timova koji prvi puca penale na kraju pobijedi. I Katić u tom bacanju novčića oba puta pogodi, dobijemo da pucamo prvi da se puca pored tribine s našim Fanaticosima.

Fortuna je tako odradila svoj dio posla, a onda su naši momci, poput rutinera koji silaze u rudarski kop jedan za drugim, uz uzvik – sretno, bušili Gianluigija kao da se ne radi o grdosiji od golmana koji ima ruke kao Adam koji pruža ruku Bogu na Michelangelovoj fresci u Sikstinskoj kapeli. Kritikovani Benjo Tahirović je prvi pucao, pa onda kolos iz mog komšijskog džemata iz Pješevaca pored Stoca – Haris Tabaković, onda novi princ Kerim Alajbegović.

Eposito je u međuvremenu šutirao preko gola, a Cristante odvalio prečku. Onda je Esmir Bajraktarević uzeo loptu i pucao u desni ugao – Donnarumma je pogodio stranu, ali se Fortuna ispriječila između njega i Svevišnjeg koji je sinoć htio da se čovjek stvori u Zenici, a ne u Sikstinskoj kapeli.

Dok sam sinoć stajao s hiljadama ljudi ispred Vječne vatre na dočeku fudbalera, kroz glavu mi je prošla ona scena iz filma Match Point Woodyja Allena u kojoj teniska loptica udara u vrh mreže i na trenutak ostaje da lebdi između dvije strane – hoće li pasti naprijed ili nazad, odlučuje o svemu, o životu na kraju krajeva. “Mnogo je bolje imati sreće nego biti dobar”, kaže narator. Sinoć u Zenici, u tom treptaju između daha i sudbine, lopta je padala na našu stranu, ali ne samo zato što smo imali sreće nego što su ovi momci i genijalno dobri.

I možda je upravo u tome najveća poruka ove noći – da se istorija ne piše samo talentom, ni samo srećom, nego trenutkom kada se oboje sretnu na istoj strani. Jer postoje utakmice koje se igraju nogama, i one koje se igraju srcem, ali i one rijetke koje se odlučuju negdje između, u prostoru gdje se karakter sudara sa sudbinom. A ako je ova generacija nešto dokazala, onda je to da se i Fortuna lakše prikloni onima koji joj izlaze u susret bez straha, spremni da preuzmu sve – i pritisak, i odgovornost, i da budu generacija o kojoj smo sanjali, koja je razbila sve naše traume poraza i nepravde i svima pokazala kako se pobjeđuje.

Fudbalski svijete, pazi se, na Mundijal dolaze zajebani momci iz zemlje Bosne i Hercegovine!