Moskva /Beograd/Banja Luka — Šta je zajedničko vlasti, ili bolje reći centrima moći, u Moskvi, Beogradu i Banja Luci? Odgovor je više nego jasan; Sve je u rukama smo JEDNOG čovjeka

O strahoti mentalnog, psihološkog i intelektualnog stanja i situacije u kojoj živimo, uvjeren sam, ništa bolje ne svjedoči od činjenice da se za tekst satiričnog karaktera mora napisati / naglasiti da je „tekst satiričnog karaktera“, da ga slučajno neko ne bi pročitao kao ozbiljan i reagirao u skladu s tim

Stariji čitaoci sjećat će se reportaža s Kosova osamdesetih godina, dok je još postojala Jugoslavija, u kojima bi milicija po dvorištima Albanaca iza visokih zidova na čijem vrhu bi bilo polomljeno staklo, otkrivala zakopano oružje. Ako je sjećanje pouzdan svjedok, u jednom od njih pronađen je zakopan protuavionski top. Kosovari su se, objašnjavali su tada državi bliski analitičari sigurnosti, pripremali za novi rat kako bi Kosovo postalo barem republika, ako ne i država

U Bosni se planski krivotvore značenja riječi ili dokumenata, što je znak bahate samovolje i neodgovornosti pojedinaca i političkih oligarhija. Umjesto sekularnog obrazovanja djeca se zamlaćuju religijskim doktrinama kao da se radi o vrhunskim naučnim objašnjenjima pojava i procesa u društvu i prirodi. Uništavanje sekularnog društva vodi u mitologiziranje ljudskog života i zaostajanje za naprednim i razvijenim društvima Evrope

Prateći politički život u regiji a u BiH posebno, stalno zapažam jednu vrstu devijantnog ponašanja i rezonovanja većine političkih partija (stranaka), nekih u većoj mjeri a nekih u manjoj, ali je to u svakom slučaju uočljivo. Takvo ponašanje i djelovanje u onome što se zove javnim prostorom je očigledno društveno i politički neproduktivno jer čak četvrt vijeka bh. društvo (ako uopće možemo govoriti o društvu danas u BiH) ne samo da ne napreduje niti stagnira nego klizi unatrag, stalno se izlažući prijetnji destrukcije u koju spadaju i mogući oružani konflikti

Kad se čovjek u novinarskom poslu "zarovi" u prašnjavu arhivu, a niko baš ne gori od želje da to radi, svašta tamo može pronaći. Među tim komadićima istorije, koje je neko ko zna kad pažljivo izrezao i poredao u fascikle, stoje mnoge požutjele slike i članci o nekadašnim velikim uspjesima i svečanim otvaranjima, kojima su prisustvovali razni rukovodioci

Sa prolaskom vremena, sedam mjeseci nakon izbijanja pandemije COVID-19 u martu ove godine, počinjemo jasnije uviđati kako ova kriza utiče na našu egzistenciju. Znamo da je najmanje 23.000 ljudi u Bosni i Hercegovini ostalo bez posla u prva četiri mjeseca. Prijetnje po egzistenciju su stvarne – očekujemo da će ispod granice siromaštva biti gurnute ranjive porodice koje već sada žive u težim uslovima, a očekujemo još dublje podjele između formalne i neformalne privrede, javnog i privatnog sektora, te velikih nasuprot mikro, malih i srednjih preduzeća

Ne znam da li je negdje uklesan u kamenu, ali neko je, u rubrici “citati Alije Izetbegovića” dostupnoj na Internetu, naveo da je, obraćajući se bosanskim hadžijama u Meki, osnivač SDA kazao i sljedeće: “Mi ćemo nastaviti da se borimo za Bosnu i Hercegovinu i svoj narod. Mi želimo svoju državu. Jer je narod bez države kao porodica bez krova koja živi pod kišom. Ne možemo biti narod koji nema državu”.

Zaboravite Iran: kad Amfilohije završi ono što je počeo, u poređenju sa Crnom Gorom i Vatikan će biti sekularna država

Privatna posjeta, službeni šamar, tako bi se u najkraćem mogao definirati odlazak Milorada Dodika Zagrebu. I mada baš niko nema dilema da je i jedno i drugo rezultat politike susjedne nam države, ili baš zato, nije zgoreg otvoriti pitanje šta je ko dobio ovim desantom sa Pantovčaka. Srpski član Predsjedništva BiH otišao je u radni posjet Zagrebu, saopćeno je iz njegovog kabineta...