Kada je početkom januara 2020. godine izabran za predsjednika Hrvatske, pobjeda Zorana Milanovića bila je dašak olakšanja mnogim građanima BiH.

Antizapadnjačka retorika dominira javnim prostorom u Srbiji već decenijama. Srpska desnica je radikalno, dosledno i neumoljivo protiv zapadnog sveta, to je zajednička tačka svih konzervativnih i desničarskih partija, kao i kvazipatriotskog dela intelektualne i kulturne scene. Svi su protiv pridruživanje Srbije Evropskoj uniji, neće da čuju za ulazak u NATO, neonatologija im je omiljena naučna disciplina kojoj se odaju preko svake mere pristojnosti

Dehumanizacija našeg svijeta – vidljivo je to već duže vrijeme – ima globalne razmjere a u BiH je ponovljiva i stravična

Kada u Sarajevu provedeš sve svoje godine života, naučiš i običaje i neka pravila ponašanja. Sjećam se još kao dijete da moja mati nije nikada prala veš niti ga sterala na balkonu kada je Bajram. Još pamtim šamar moga oca kada sam na dan Božića i pred sam dolazak gostiju, kao dječak, istim nožem zarezao i komad prasetine i jagnjetine. A mi djeca… mi bismo se radovali svakom prazniku kao svom, jer smo znali da će biti kolača

Dakle, kao rezultat rata u Ukrajini vidimo kako Poljska i Turska dobijaju na značaju, dok ga Kina gubi. Ima mnogo i drugih odjeka. Odabrao sam ova tri, ako već nije očigledno, jer sam u svojoj knjizi “Sljedećih 100 godina” predvidio uspon Poljske i Turske i pad Kine

Beogradskoj čaršiji seirenje je omiljena zabava. Pritom je to manje (obično) bezazleno posmatranje, a više (zlurado) naslađivanje. Uz uopštavanje, rešeno svake logike. I pristojnosti. To je inače u u ljudskoj prirodi, ali ovde je to, možebit’ zbog turske (za)ostavštine, dovedeno do savršenstva

Prije dvadeset i nešto godina pisao sam protiv Dodikovog dolaska na vlast u RS. Tokom intervjua sa ambasadorom jedne moćne zapadne države, u pola posla diplomata je iznenada zastao i upitao me: „Zašto pišeš protiv Dodika?“

U otvorenom pismu Visokom predstavniku, akademik Esad Duraković optužio je Christiana Schmidta za saučesništvo u rušenju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine koje vrše secesionističke snage okupljene oko Milorada Dodika, unutar institucija Republike Srpske.

Sarajlije su napadane na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima, na biciklima, dok su obrađivali baštu, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice… I djeca su bila meta.

Zastadoh ovog aprilskog jutra na platou kraj Spomenika djeci opkoljenog Sarajeva. April da ne može biti "aprilskiji" u Sarajevu. Miris behara tek probeharalih krošnji u Velikom parku širi se i mami poglede. Isti miris kojim je grad trebao mirisati aprila 1992. Ali, nije. April u Sarajevu tri decenije "miriše" drugačije, nekako "gorko", s prizvukom paljevine, pronoseći notu patnje