U izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, objavljena je knjiga “Tragovi genocida: Grapska 1992–1995”, autora dr. sc. Almira Grabovice

Pitanje sigurnosti i stabilnosti države ne može ostati prepušteno apstraktnim nadama Svakog jula svijet se nakratko sjeti Srebrenice, polože se vijenci, izgovori fraza "da se nikad ne ponovi" i sve se ubrzo vrati u uobičajenu tišinu.

Trideset bolnih godina slušamo: „Da se nikad, nigdje i nikome ne ponovi genocid počinjen u Srebrenici.“

Bošnjaci Stoca su prije dvije sedmice demonstrirali u ovom gradu protiv sistemske diskriminacije kojoj su izloženi već skoro 30 godina!

Breaking news koji je brzinom svjetlosti prostrujao kroz Sarajevo i izazvao istinski šok.

Kome sada šaljemo tekst, kolumnu, urlik sredine, vapaj za istinom?

Tridesetu godišnjicu genocida u Srebrenici Srbija dočekuje u stanju pripravnosti. Državom neprikosnoveno vlada jedan čovek – Aleksandar Vučić, isti onaj što je u julu 1995. godine, kao narodni poslanik zločinačke Srpske radikalne stranke, sa skupštinske govornice urlao pretnje: “Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana”.

Ni za NDH ustaški se pozdrav nikad nije uglas prolomio iz pola milijuna grla. Posljednji put kada se nacistički pozdrav iz mase orio Europom bili su Hitlerovi masovni skupovi na kojima je demon pripremao najveće krvoproliće u povijesti ljudskog roda.

Profesor geopolitike Klaus Dodds, u uvodnim razmatranjima svoje autorske knjige "Geopolitika", navodi kako je "pametno biti geopolitičan", pravdajući ovu tezu vlastitim zapažanjem da je geopolitika dio naše svakodnevnice.

„Ugledao sam minaret do nebesa, mislim da je već jutros poravnat, trebao bi biti do jutros. I vjerujte mi gledao sam samo prema tornju našem crkvenom i vjerujte nosila me ta želja da dođem do te čaršije, tamo sam ja odrastao“, govorio je u julu 1995. godine optuženik za ratne zločine Milenko Živanović, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske.