Piše: Tomislav Marković (Al Jazeera Balkans)
Nekoliko dana nakon rušenja bespravno podignutog objekta u dvorištu Fate Orlović, po društvenim mrežama se raširila lažna vest da je Fata preminula. Teško je utvrditi ko se prvi dosetio morbidne laži, na Istinomeru se navodi Instagram profil „Odbrana crkve“, a Vojvođanski istraživačko-analitički centar pronašao je vest na nacionalističkoj Fejsbuk grupi „Stop cenzuri“ koja se u prethodnom, necenzurisanom životu zvala „Stop naseljavanju migranata“. Potom se lažna vest raširila asocijalnim mrežama, uz prigodne komentare koji mahom spadaju u popularni žanr “verbalni ples na grobu”. Čim je utvrđeno da je Fata Orlović živa i zdrava, lažna vest je uklonjena sa dotičnih okupljališta poklonika opskurnog kulta koji, iz ljudskom razumu nedostupnih razloga, za sebe utvaraju da su pravoslavni hrišćani.
Objava grupe „Stop cenzuri“ bila je posebno zanimljiva, glasi ovako: „Umrla je Fata Orlović, tri dana nakon rušenja crkve. Nije Hrišćanski likovati i radovati se, budimo ljudi. Jevanđelje po Jovanu: Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. Za nauk svima!“ Za početak, trebalo bi napomenuti da se u srpskom jeziku pridevi pišu malim slovom, dakle “hrišćanski”, a ne “Hrišćanski”. Takođe, u Vukovom prevodu “Novog zavjeta” stoji “Ja sam svjetlost svijetu”, a ne svetu, u pitanju je ijekavica. Ove napomene deluju kao uzgredice, ali treba podsećati na bizarnu činjenicu da su najljući nacionalisti, oni kojima su nacija i srpski jezik svetinje – obično polupismeni, te da ne uspevaju da nauče svoj voljeni jezik. Takođe su nesposobni da tačno prepišu tekst koji čitaju, što se iz ovog primera lepo vidi. O razumevanju pročitanog da i ne govorim, za njih je takav poduhvat podjednako ostvariv kao i let u kosmos.
Ubij bližnjeg svog
Lažna vest propraćena je gomilom komentara tipa “Ne može se protiv Boga”, “Stigla je kazna Božja!” (ne zna se koga, jer nedostaje objekat u rečenici), “Umrla Fata Orlović, tri dana nakon rušenja crkve. Nije hrišćanski radovati se tuđoj nesreći”. Prvobitna vest o rušenju pomenutog objekta izazvala je lavinu sličnih komentara na socijalno-patološkim mrežama: “Oprosti im bože, ne znaju šta rade”, “Plašite li se boga”, “Bog sve vidi”. Eh da, Bog sve vidi, sreća vaša da se Boga ne bojite, inače biste živeli u danonoćnim napadima panike, u strahu i drhtanju, bez počivka i odmora. Bog sve vidi, zato je i srušio građevinu koja se lažno predstavljala kao njegov hram.
Nego, otkud uopšte ta čudna zgrada u dvorištu Fate Orlović? U genocidu u Srebrenici Ratko Mladić i njegove ukoljice ubili su više od 20 članova Fatine porodice, uključujući i njenog muža Šaćira. Fatu i ostatak familije Vojska Republike Srpske proterala je iz njihovih kuća, sa njihovih imanja, sa imovine na kojoj su celog veka mirno živeli. Posle etničkih čišćenja i genocida, Republika Srpska donosi Zakon o korištenju napuštene imovine kojim je trebalo legalizovati imovinu otetu od pobijenih i proteranih Bošnjaka. Po tom zakonu koji predstavlja očigledno ruganje samoj ideji prava, imovina koja je pripadala Šaćiru i njegovom bratu (nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada) – sada je pripala Crkvenoj opštini Drinjača.
Crkvena opština je mirno prihvatila poklon od vlasti, kao da je sasvim normalno i bogougodno krasti i otimati od onih koji su pobijeni i proterani. Tim činom dotični crkveni ljudi su se ispisali iz hrišćanstva, što je jasno svakom ko je makar zavirio u jevanđelja. Potom su odlučili da ukradenu imovinu iskoriste kao građevinsko zemljište, te da na etnički očišćenom imanju podignu nešto za šta veruju da je hram Božji, crkva Hristova. Teško je zamisliti radikalniju blasfemiju, ovoga se ni najekstremniji satanisti ne bi dosetili.
Izgleda da crkveni ljudi nisu zavirili ni u proročke knjige u kojima, na primer, Bog poručuje: “Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom”. Tako je SPC na imanju udovice Fate Orlović 1998. godine sagradila nešto što se kolokvijalno naziva bogomoljom, ali ta reč je takođe teško bogohulništvo. Jer je rečeno: “Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mog, da bi im plen bile udovice i sirote grabež”.
Kompletan tekst pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!