Piše: Asma Barlas (Al Jazeera Balkans)

Odluka francuskog lista Charlie Hebdo da ponovo štampa karikature poslanika Muhammeda u septembru pokrenula je još jedan val nasilja u Francuskoj, repeticiju onoga što se dogodilo kada su ove slike prvobitno objavljenje 2015. godine. Ovaj put je vlada odgovorila na napade projekcijom karikatura na javnim zgradama, dok je predsjednik Emmanuel Macron izjavio da je islam "u krizi" i obećao je da će iskorijeniti "islamistički separatizam" u Francuskoj.

Vježba slobode

Početkom septembra sam se u jednom mišljenju zalagala za ideju da bi trebalo biti moguće osuditi muslimane koji ubijaju ljude zbog karikatura Poslanika, dok se istovremeno priznaje kako im je namjena da prikažu spoznajnu nadmoć nad muslimanima, već ranjivom manjinom u Francuskoj i u Evropi. Također sam postavila pitanje: Je li neutaživa potreba da se recikliraju takve slike zaista vježba slobode govora? Neki kritičari čitaju moj esej kao praštanje ubistva od muslimana i osuđivanje ili neuspjeh da razumijem koncept slobode govora. U narednim redovima pozabavit ću se dvjema povezanim pitanjima: kako su muslimani došli do odbrane slobode govora i Macronovim lukavim referiranjem na "islamski separatizam".

Sloboda govora se zasniva na principu da ljudi imaju pravo izraziti svoje ideje i vjerovanja bez straha od odmazde. Međutim, iako je koncept slobode govora jasno sekularni, moderni i zapadnjački, ovaj princip sam po sebi to nije. Kur'an, također, potvrđuje ljudsko pravo da vjeruje i da proklamira različite istine bez da ih nameću drugima. On, također, poziva na obuzdavanje pred zlostavljanjem, nevjerovanjem i verbalnim napadima i zabranjuje ismijavanje božanstva druge religije. Kur'an dolazi do ovih pozicija zato što promovira religijski i rasni diverzitet.

'Onaj koji je najsvjesniji Boga'

Objava opisuje diverzitet kao znak božanske milosti. Neki ajeti kažu da je među Božijim "dokazima... raznovrnost jezika vaših i boja vaših: to su, zaista pouke za one koji znaju". (30:22). Drugi ajeti pojašnjavaju da "[je svima nama Bog] propisao zakon i pravac. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio." (5:48). Umjesto toga, iako nas je Bog stvorio od istog bića (nefsa), On nas je podijelio na različite "narode i plemena, da bismo se upoznavali". Najbolji među nama, Kur'an kaže, nije određena grupa, već "onaj koji je najsvjesniji [Boga]" (49:13).

Naravno, razlike mogu poroditi uzajamno razumijevanje ako su ljudi spremni biti uljudni i blagi u postupanju s drugima. S tim ciljem, Kur'an u više navrata upozorava muslimana da se ne raspravljaju s kritičarima, osim "na najljubazniji način" i da na napade odgovaraju samo u onolikoj mjeri koliko vam je [nepravde] učinjeno, a "ako otrpite, to je doista, bolje za strpljive" (16:125-128). Kur'an, također, zabranjuje muslimanima da ismijavaju bogove drugih ljudi, kako oni ne bi uzvratili ismijavanjem našeg Boga.

Ali, sve i ako to urade, Kur'an nam ne dozvoljava da im naudimo, niti propisuje kazne za nevjerovanje, otpadništvo ili bogohuljenje. Arapska riječ za bogohuljenje, tajdif, zapravo ne postoji u Kur'anu. Važno je istaknuti da su zakoni o bogohuljenju u nekim muslimanskim državama uvezeni iz Evrope tokom ili nakon kolonijalizma.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.