Piše: Faruk VELE

Večeras će u sarajevskoj Vijećnici biti održan kulturni događaj godine – izložba djela jednog od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika uopće Mersada Berbera.

Prilika je to da, poslije 50 godina, i Bosna i Hercegovina vrati ovom čovjeku dio poštovanja za neizmjernu ljubav koju joj je poklanjao, veličajući svoju zemlju diljem svijeta.

Bonavia, Srebrenica

U jednom od svojih posljednjih intervjua kojeg je dao autoru ovih redaka, nekoliko mjeseci prije iznenadne smrti u oktobru 2012. godine, Berber je rekao da dijeli zabrinutost za "ranjenu Bosnu".

Redovno je pratio situaciju u rodnoj zemlji i pitao se šta je, u konačnici njena sudbina.

"Promovirajući monografiju "Srebrenica" lani u Matici Hrvatskoj ja sam rekao da je meni žao da je Dejtonski sporazum dozvolio stvaranje u strukturi Bosne jedne etnarhije, dakle, jedne uvjetne države, da je Dejton razvio strukturu jedne homogene i funkcionalne države stvaranjem jedne pseudokneževine u srcu Bosne.

Naravno, to je kasnije dovelo do problema. Dejton je promašena forma, a sada se vidi iskaz te promašenosti. On je jednostavno dao da etnonacionalističko pobjedi strukturu jedne moderne države, države koja počiva na principima o kojima je Ernst Bloch govorio da čovjek mora biti okružen nadom, jednom utopijom nekog boljeg života", kazao je Berber u junu 2012. godine u intervjuu koji posredstvom agencije Anadolija tada došao do bh. javnosti.

Po Blochu, govorio je velikan Berber, kolijevka humanizma je u utopija, to jeste želja za stvaranjem boljeg života, pa i jedne države.

"Bosna je ostala jedna neostvarena utopija! I u ovoj sada formi, u kojoj se ona trza, a ja to gledam svaki dan putem bosanskih televizijskih postaja, vidim to jedno kronično stanje. Ako bih mogao upotrijebiti jednu riječ. Riječ je o agoničnom stanju, političkoj agoniji Bosne i Hercegovine", pričao nam je Berber.

Otkrio je veliki umjetnik tada i da je sa Abdullahom Sidranom radio na "ideji crtanja Bosne", gdje bi, kao je rekao, Sidran svojim "jezikom i leksikom" opisao jedno "poetičko stanje Bosne", prateći ciklus Berberovih crteža kojima se on, kako veli, vraća već 50 godina.

Berber je tada govorio i o Srebrenici, kojoj je poklonio jedan od svojih najznačajnijih ciklusa. Priznao nam je i da sve više razmišlja o tom gradu.

"Srebrenica je poslala najuzvišeniji moralni aksiom. Ja sam rekao, citirajući jednu veliku misao Alberta Camusa: "Ako želite da krenete ka putu istine, putu slobode, izaberite mali grad koji se zove Bonavia, Srebrenica".

Ako želite, dakle, da dođete do istine, istinske pravde. Srebrenica je za mene ostala uzvišeni moralni aksiom. Napravio sam nekoliko putopisnih zapisa o toj vrsti boli. To je prvi put da je jedan genocid, jedan veliki svjetski genocid, bio popraćen neviđenom medijskom pažnjom. Potvrdile su se riječi francuskog filozofa Jeana Baudrillarda da je, zapravo, nova informatička civilizacija dio jednog lažnog simulakruma. Jedino što je tu autentično jest smrt. To je simulakrum novih medija gdje se stvarnost kreira putem vijesti", govorio je Berber,te nastavio:

"Ja sam sve to oblikovao u jednoj formi alegorije. Nad Srebrenicom, nad Bosnom, sam doveo dvojicu velikih antičkih junaka Dedala i Ikara, koji prate stradanje bosanskog naroda i kasnije, u letu iz Sarajeva, preko Bjelašnice prema Ateni, šalju poruke svijetu o tom stradanju, toj uzvišenoj tragediji bosanskog naroda".

Centralna ličnost monografije "Srebrenica" je američki antropolog dr. William Haglund, koji je radio na ekshumacijama žrtava iz Srebrenice. "Obavio je prvi herojski posao na identifikaciji, zajedno sa jednim antropologom iz Perua. Nacrtao sam ih u knjizi kao da sam pratio njihova iskopavanja. Moja knjiga je svojevrsni omaž tom velikom antropologu koji je nesumnjivo zadužio bosanski narod. Sumnjam da su zvanične bh. institucije odužile tom velikom čovjeku za taj veliki posao. Jer, njegovo inicijalno iskopavanje od Pilica do dugih lokaliteta, sjeveroistočno od Srebrenice, bilo je osnova za veliko mezarje u Potočarima", podsjećao nas je Berber.

Mistični svijet Bosne

Ostala mu je neostvarena želja da ponovo izlaže u Turskoj, gdje je se posljednji put predstavio u novembru 2004. godine na velikoj izložbi Bošnjačkog instituta Adil-bega Zulfikarpašića u Dolmabahče palači u Istanbulu. "Jer, neosporno, jedna od moćnih sastavnica bosanske duhovnosti, jednog kontinuiteta bosanske kulture jeste kultura islamske civilizacije. Trska civilizacija, to jest Osmansko carstvo, je kao kompleksna civilizacija itetakako utjecala na povijest Bosne, od arhitekture do duhovne antropologije", kazao je tada Berber.

Mersad Berber je bio jedan od najvećih i najosebujnijih bh. slikara i grafičara. Rođen je 1940. godine u Bosanskom Petrovcu. Bio je vrstan crtač i ilustrator, grafičar, a radio je pozorišne scenografije i filmske plakate. Svoju inspiraciju najviše je crpio iz “mističnog svijeta Bosne, njezinih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njezinih ljudi”.

Često je tvrdio da "nostalgija curi iz njegovih dijela" i da je "tuđina najveći ispit". Izlagao je u svim većim gradovima svijeta, od Londona i Madrida, preko New Yorka do Moskve, Jakarte i New Delhija, dobio je 50-ak nagrada, a stručnjaci su ga uvrstili među najveće svjetske postklasiciste. Najznačajniji ciklusi su mu “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu”, “Otomanske kronike” i drugi, a radovi mu u svijetu postižu visoke cijene. Počasni je član Ruske akademije umjetnosti.