Bosanskohercegovački ljekar, književnik i nekadašnji logoraš dr. Eso Boškailo objavio je potresno lično svjedočanstvo u kojem je, kroz snažan kontrast između logora Dretelj iz 1993. godine i Nacionalnog parka Yosemite u američkoj saveznoj državi Kaliforniji 2026. godine, opisao put od ratnih stradanja do slobode, zahvalnosti i nade.

Prisjećajući se jula 1993. godine, Boškailo opisuje neljudske uslove u logoru Dretelj kod Čapljine.

U limenom hangaru, na temperaturama koje su prelazile 40 stepeni Celzijusa, zatočenici su, kako navodi, bili izloženi gladi, žeđi, premlaćivanjima i svakodnevnom poniženju.

"Od ostale imovine, imao sam samo dušu i nadu da ću preživjeti i pripovijedati o ovim zločinima", napisao je Boškailo, svjedočeći da je tokom dva mjeseca zatočeništva izgubio oko 50 kilograma tjelesne težine.

U svojoj ispovijesti posebno naglašava da mu je vjera bila oslonac u najtežim trenucima.

"Kada su nam ljudi zatvorili sva vrata, Bog je otvorio stotine drugih", poručuje Boškailo, ističući da je upravo ta nada omogućila da preživi ratne torture i nastavi život bez mržnje.

Tri decenije kasnije, u julu 2026. godine, Boškailo piše iz Nacionalnog parka Yosemite u Kaliforniji, gdje se, na gotovo 4.000 metara nadmorske visine, divi prirodnim ljepotama i veličanstvenim vodopadima.

Suprotstavljajući žeđ i patnju iz logora prizorima obilja vode u Yosemiteu, zaključuje da su i ljudska stradanja i životne radosti prolazni, dok ostaju vjera, dostojanstvo i zahvalnost za slobodu.

Boškailova poruka predstavlja snažno svjedočanstvo o preživljavanju ratnih zločina, ali i univerzalnu priču o ljudskoj izdržljivosti, nadi i snazi da se, uprkos najtežim iskustvima, život nastavi bez mržnje.