U sklopu obilježavanja 34. godišnjice od zločina u Prijedoru i dolini Sane, u Memorijalnom centru u Kamičanima održana je komemoracija i dzenaza ubijenima.
Posmrtni ostaci pet žrtava pronađeni su tokom ekshumacija na različitim lokacijama. Kosti triju žrtava iz Sanskog Mosta, ubijenih 1992. godine, pronađeni su u masovnoj grobnici Greda. Dvije žrtve iz Prijedora su pronađeni na lokalitetu Krčevine, prenosi Preporod.info.
Danas će biti ukopani Azmir (Aziza) Hajrudin, rođen 1968. godine, Muhamed (Huse) Cerić, rođen 1946, Adem (Karanfila) Hopovac, rođen 1924, Jusuf (Reše) Jelečević, rođen 1924, i Hase (Hamze) Omić, rođen 1918. godine.
Tematski fokus ovogodišnjeg obiilježavanja je logor Trnopolje, kao simbol stradanja civila. O svom iskustvu govorila je Nisveta Fazlić, koja je u svom rodnom Kozarcu sa porodicom prošla kroz ratne golgote.
– Gledala sam odvođenje muškaraca, zatočavanje žena i djece. Dolazili su da nas pljačkaju, popisuju i zlostavljaju – prisjetila se Fazlić. Sve to su Bošnjaci izdržali, kazala je Fazlić, dodavši da zločinci nisu uspjeli ubiti volju za životom.
Edhem Delić također je prisutnima na komemoraciji prenio svoja sjećanja na zločine u Prijedoru ali I životu nakon povratka.
– Odveli su mene i mnoge moje komšije u logor Keraterm. Kada smo stigli, vidjeli smo da su tamo već bili zatvoreni brojni ljudi. Prvu noć proveli smo u neizvjesnosti, a već naredne večeri počela su premlaćivanja. Prozivali su nas, izvodili jednog po jednog i tukli palicama, kundacima i šamarali – istakao je Delić.
Član Organizacionog odbora i direktor Područnog ureda Instituta za nestale osobe BiH prof. dr. Mujo Begić opisao je stanje zatočenika u logoru kao vrlo teške, bez mogućnosti održavanja higijene i bez osnovnih životnih potreba.
– U ovom logoru mučeni su žene, muškarci i djeca, a najvećim dijelom žene i djeca. Možete zamisliti majku koja nekoliko dana nema šta dati svom djetetu da jede ili ga ne može utješiti jer je gladno. Ovdje su nesmetano mogli doći pripadnici Vojske RS i MUP-a pa čak i civili. Dolazili su navečer i ulazili u prostorije logora i pronalazili djevojčice i žene i odvodili ih u obližnje kuće. One koje su se opirale su ubijane. Upravnik logora Trnopolje je mjesecima silovao jednu našu sestru koja je bila zatvorena i ucjenjivana da će joj pobiti djecu – kazao je Begić.
Zločin sa elementima genocida
Kroz logor Trnopolje prošlo je više od 23.000 Bošnjaka i Hrvata, koji su bili nezakonito zatočeni od kraja maja do decembra 1992. godine. Najveća grobnica zatočenih u logoru Trnopolje su Korićanske stijene gdje je strijeljano više od 220 logoraša.
Na komemoraciji je govorio i Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović koji je kazao da postoje brojni dokazi koji svjedoče da ratni zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, o čemu između ostalog govore neoborive činjenice, masovna ubistva i masovne grobnice.
– O ratnim zločinima u Prijedoru govori između ostalog i presuda Haškog tribunala protiv Radovana Karadžića. U presudi ovog suda Ujedinjenih nacija navedeno je, citiram: „Općina Prijedor bila je mjesto gdje su sistematski ubijani, zatvarani i progonjeni Bošnjaci i Hrvati s ciljem njihovog trajnog uklanjanja – poručio je Bećirović.
“Od te borbe za istinu i pravdu nećemo odustati.”
Podne i dženaza-namaz u Kamičanima predvodio je reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović, koji je uputio dovu za šehide i poruku prisutnima.
- Zarad naše djece ali i zarad savjesti cijelog čovječanstva, dužni smo istinu iznijeti na svjetlo dana. Ona mora biti trajna opomena o tome šta je u stanju učiniti pomračeni um zadojen mržnjom. Mi od te borbe za istinu i pravdu nećemo odustati. Pozivamo i danas sve čestite ljude koji imaju bilo kakva saznanja o grobnicama naše nevino stradale braće I sestara da prekinu šutnju, da progovore I olakšaju dušu, a mi im to nećemo zaboraviti – poručio je reisul-ulema.
Uz reisul-ulemu bili su prisutni i muftija bihački hafiz Mehmed Kudić koji je ujedno i predsjednik Organizacionog odobora obilježavanja, osim njega, brojnih muftija i imama, prisutni su bili i direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini te muftija za Sjevernu Ameriku, doktor Sabahudin Ćeman.
Muftija Sabahudin-ef. Ćeman bio je imam u Prijedoru, a tokom agresije na RBiH bio je zatočen u više prijedorskih logora. Njegova majka i sestra prošle su kroz logor Trnopolje, dok je njegov otac bio zatočen u Keratermu, ostaci njegovog tijela pronađeni su 1998. godine u jami Hrastova glavica.
– Ovi tabuti nam ostavljaju nekoliko pitanja, a najvažnije je ono o tome ko smo mi danas te jesmo li vjerni onome za šta su oni svoje živote položili i jesmo li to sačuvali. To nisu pitanja zbog prošlosti koju ne smijemo zaboraviti, nego da bismo bili dostojni budućnosti koju imamo i za koju su naši šehidi dali živote – kazao je muftija Ćeman.
U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a ovom gradu je ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje. Više od 32.000 Prijedorčana je bilo nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora ili drugih mjesta zatočenja, a najveći su bili Trnopolje, Omarska, Keraterm.
Među najvećim masovnim grobnicama u BiH su prijedorske grobnice Tomašica, Korićanske stijene i Jakarina kosa. Upravo nakon otkrića zločina počinjenih u Prijedoru i okolini međunarodna zajednica je inicirala osnivanje Međunarodnog krivičnog Suda za bivšu Jugoslaviju 1993. godine. Prema njegovim podacima zločine u Prijedoru nad nesrpskim stanovništvom činili su pripadnici tadašnje JNA, pripadnici Vojske i Policije RS.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!