Nasiha Kapidžić-Hadžić, bošnjačka književnica (Banja Luka, 6. XI. 1932 – Sarajevo, 22. IX. 1995). Studij književnosti završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Radila u obrazovnom i dječjem programu Radio Sarajeva te kao urednica biblioteke za djecu i mladež Lastavica Izdavačke kuće "Veselin Masleša", gdje je, do penzionisanja, bila urednica edicije za djecu i omladinu. Pisala je za djecu poeziju, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove, prenosi Bosnian News Service.

jeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osnovnu školu. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.

Pjesme i proze su joj prevođene na mnoge jezike, a dramski tekstovi izvođeni u okviru radio-programa i pozorištima za djecu.

Objavila više zapaženih zbirki pjesama za djecu obilježenih nostalgijom za djetinjstvom (Maskenbal u šumi, 1962; Vezeni most, 1965; Skrivena priča, 1971; Šare djetinjstva, 1977; Liliput, 1977; Vrbaska uspavanka, 1981), proznu zbirku Kad si bila mala (1973), dramske tekstove San o livadici (1974), Glas djetinjstva (1975), Pjetlić, svraka i proljeće (1986) i dr.

Za stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja, između ostalih: Dvadesetsedmojulsku nagradu, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, nagradu Zmajevih dečjih igara, nagradu Veselin Masleša… Umrla je u Sarajevu 1995

Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.

Most vezan žicom svilenom, tankom
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše ko voda čamce,
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.

Divnim ga šumorom slave vrbaci
prepuni malih snova;
niko mu nije pjevao ljepše
od bijelih bagremova.

Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.

Okupani vrt

Uvijek poslije tople kiše

moj vrt divno zamiriše;

tad je lagan kao pjena,

svaka ruža umivena.

U lozine pletenice

sakrile se tri kapljice.

Zraka sunca pita mene:

-Znaš li gdje su sakrivene?

One šapću: - O, ne kaži!

Nek' nas sunce samo traži.

Od latice do krunice

cvijet pokis'o sunča lice.

Čudim se, sa dvije laste,

kako brzo trava raste…

Svi zvončići plavi, mali,

mokru kosu počešljali,

sa dvadeset i tri lista

bršljanova grana blista.

Volim vrt svoj poslije kiše,

kad mi divno zamiriše;

tad je lagan kao pjena,

svaka ruža umivena.

Uspavanka

(Adiju)

Tiha pjesmo išarana

paunovim sjajnim krilom,

paučinom izatkana

opšivena žutom svilom,

tiša nego voda plava

uspavaj mi malog mrava!

On je danas pjesmo vita

kotrljao zrnca žita.

Mala pjesmo, ispunjena

slavujevim toplim dahom,

na usnama zatvorena,

obasuta cvjetnim prahom,

zažubori poput vrela,

nek umorna zaspi pčela!

Ona je sred cvjetne paše

sakupljala med u čaće.

Mala pjesmo uhvaćena

na pramenu plavog svoda,

tračkom sunca pozlaćena

od srninog mekša hoda,

kao dašak vjetra laka

uspavaj mi mog dječaka!

On je danas kao lane

pretrčao tri poljane.

__________________________________________________________________________________________________

Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.