Da ostaju bez posla, neki su saznali na novinarskom zadatku, neki na porodiljskom odsustvu, neki na plaži – ali svi se slažu u jednom: nikada prije nisu radili u boljim uslovima.

Nakon 14 godina postojanja i emitovanja, regionalna televizijska mreža Al Jazeera Balkans (AJB) sredinom mjeseca emitovala je svoju posljednju emisiju uživo, dok će potpuno gašenje programa i signala uslijediti u četvrtak, 31. jula.

– Hvala vam na skoro 14 godina povjerenja. Ponosni smo na svaki od 4970 dana koje smo proveli služeći vama – ovim se riječima voditeljica Dalija Hasanbegović 12. jula oprostila od gledatelja u podnevnom dnevniku, dodavši da je to bio posljednji sadržaj iz produkcije AJB-a, piše Večernji.hr.

Kako dalje?

Iznenadna vijest o gašenju ovog televizijskog kanala izazvala je nevjericu – ne samo među gledaocima, već i među onima koji su taj program i stvarali: urednicima, novinarima, snimateljima, montažerima... I dok se danima mogu čuti razne verzije i informacije o tome zašto je vlasnik u Dohi odlučio da ugasi televiziju koju je 2011. osnovao u Sarajevu – s dopisništvima u Zagrebu, Beogradu, Skoplju i Podgorici – i koju su mnogi hvalili zbog profesionalnosti, kvaliteta i ozbiljnosti, mi ćemo se ovom prilikom osvrnuti na jednu drugu činjenicu: da su mnoge naše kolegice i kolege bez ikakve prethodne najave ostali bez posla.

Zanimalo nas je kako su saznali vijest o gašenju Al Jazeere Balkans, šta im je rečeno kao razlog, kako su doživjeli taj trenutak, kako im je bilo raditi na AJB-u i kako će profesionalno pamtiti te godine. I, na kraju, šta sad – gdje i kako dalje? Hoće li ostati u novinarstvu?

Razgovor smo počeli s kolegicama i kolegama iz zagrebačkog dopisništva, od kojih mnoge poznajemo godinama jer su i prije AJB-a radili u hrvatskim medijima.

Prva među njima bila je Marina Barukčić Stričević, koju je 2018. godine urednica Tanja Novak pozvala u zagrebačko dopisništvo AJB-a, gdje je ostala sve do gašenja. A vijest o gašenju saznala je u posebnom trenutku.

– U novinarstvu sam od svoje dvadesete godine – znači, pola svog života. Kao studentica sam već radila puno radno vrijeme u radijskoj agenciji Media servis. Potom sam više od pet godina radila u pisanim medijima, u zlatnoj eri Tportala kada su ga vodile urednice Alemka Lisinski i Đurđica Klancir. Prvi kontakt s televizijskim novinarstvom imala sam na RTL-u, gdje sam ostala oko tri i po godine, a onda me 2018. Tanja Novak pozvala na AJB, gdje sam provela sedam i po godina – ispričala je Marina.

– Nema dobrog trenutka da se primi takva vijest, ali ja sam je saznala na porodiljskom. Dojila sam svoju tromjesečnu bebu i pila kafu kada me nazvao kolega Brane Zekić i rekao da će za dva dana biti posljednji vijesti AJB-a. Nadala sam se da je neka neslana šala, ali... kasnije me nazvala i šefica dopisništva s detaljima. Rečeno nam je da je to odluka iz Dohe i da niko ne zna tačan razlog. Možda im ni ne treba razlog – kaže Marina i nastavlja o tome kako je bilo raditi na AJB-u i šta joj je značilo tih sedam i po godina.

– Ponoviću ono što svi mi ovih dana govorimo – bila je privilegija raditi za Al Jazeeru. Imali smo brojna dodatna materijalna prava, naročito prije inflacije. Ali ono što je meni bilo najvažnije, i zbog čega sam odbijala druge ponude i ostajala tu svih ovih godina, bio je ljudski pristup. Važno je bilo da se posao uradi kako treba, ali ne po cijenu zdravlja ili sigurnosti. Kada bismo radili na zahtjevnim terenima, kao nakon potresa u Turskoj, urednici i producenti prvo bi pitali jesmo li dobro, jesmo li na sigurnom, štitimo li se od zaraza – a tek onda bismo razgovarali o programskim zadacima.

– Kada bismo dogovarali javljanja uživo kasno navečer ili odmah nakon jakog potresa, prvo bi me pitali jesam li preumorna ili pod stresom. Jednom me urednik molio da se vratim kući jer mi je dijete bilo bolesno – a ja sam njega morala uvjeravati da mogu raditi. Ne sjećam se niti jedne povišene riječi od nadređenih, a radili smo u vrlo stresnim uslovima. Sav stres dolazio je od prirode posla – kratkih rokova i teških situacija – ali ne i od ljudi. Kako su uspjeli izgraditi takav sistem, ne znam, ali taj pristup dolazio je s vrha. Zbog toga smo se svi osjećali kao porodica...

Zahvalnost Dohi

A da je i njoj stalo podijeliti s nama koju riječ, osjetili smo kad smo nazvali i voditeljicu dopisništva AJB-a iz Skoplja Milku Smilevsku. Te je večeri putovala s obitelji na već ranije dogovoreni odmor i baš je bila u posljednjim pripremama za put, ali je na trenutak ipak zastala kako bi nam ispričala svoju priču. 

– Posao novinarke započela sam u rodnom Velesu 1998., u lokalnoj državnoj radio stanici Radio Veles. No 2004. ambicija me odvela u Skoplje, gdje sam najprije tri i pol godine radila u privatnoj Kanal 5 televiziji i pekla reporterski zanat radeći sa sjajnom ekipom novinara i urednika. Zatim sam u svibnju 2008. prešla na novootvorenu Alfa Televiziju. Gradili smo ovu televiziju u okruženju profesionalaca i s mladom ekipom reportera. Televiziju je financijski podržala kompanija Fersped poznata u regiji po davanju špediterskih usluga. Ali tadašnjoj Vladi desnog centra premijera Nikole Gruevskog nisu odgovarali slobodni mediji i 2010. pritiskali su vlasnika da je proda srpskom TV Pinku. Nekim čudom ova prodaja u listopadu 2010. nije uspjela, no meni je to bio alarm da trebam tražiti novi posao. Pojavila se Al Jazeera Balkans i u ljeto 2011. izabrana sam da vodim dopisništvo u Skoplju. Naš tim, u kojem je bilo još dvoje kolega snimatelja, intenzivno je radio na brendiranju Al Jazeere Balkans u Makedoniji, da bi nam se 2016. pridružila i kolegica Maja Blaževska-Evrosimoska koja je dotad radila u centrali u Sarajevu. “Makedonski tim” je od prvog dana formiranja Al Jazeere Balkans radio posao po najvišim standardima. I vijest o gašenju naše Al Jazeere zatekla nas je na terenu. Bili smo u Delčevu, gradiću u blizini granice s Bugarskom, radeći priču o makedonskim državljanima koji su, najčešće iz ekonomskih razloga, odlučili uzeti i bugarsko državljanstvo kako bi emigrirali u zemlje EU ili išli sezonski raditi i zaraditi. Informacija je došla od kolega iz Sarajeva i iznenadila nas. Razlozi o zatvaranju televizije javno su objavljeni i meni logični. Al Jazeera Media Network predvodi svjetske trendove u medijskom biznisu i njihov je cilj jačati digitalnu prisutnost i širiti nove medijske platforme, što je službeno javljeno iz centrale u Dohi – rekla je Milka, dodajući da će godine provedene na AJB-u pamtiti “po radu bez ograničenja uz profesionalnu ekipu najbližih suradnika u Skoplju i urednika u Sarajevu, podršci menadžmenta u svakom smislu, poštovanju svih socijalnih prava te pristojnih prihoda, od kojih je lijepo živjela bez egzistencijalnih briga”.

–  Tim iz Makedonije mogao je izvještavati o svim temama i bili smo glas u regiji koji je izbliza prenosio vijesti s juga Balkana i zemlje koja nije uvijek u fokusu ostalih medija. Iza mene je divnih 14 godina i mogu reći da sam jako ponosna na svoje kolege u Skoplju zbog naše posvećenosti poslu te mogućnosti izvještavanja o Makedoniji i izazovima s kojima je ovo društvo suočeno. Mi smo izbliza svjedočili sigurnosnim incidentima, političkim krizama, ekonomskim kretanjima, koruptivnim slučajevima, elementarnim nepogodama te, na veliku žalost, i brojnim tragedijama zbog slabosti sistema proteklih godina. I sve to iz kuta građana. A meni je AJB omogućila da profesionalno potvrdim i razvijem vlastite kapacitete i izgradim prepoznatljivo reportersko ime u regionalnim okvirima. Sad smo ušli u fazu gašenja televizije i osjećaji su pomiješani, ali trezveno analiziram okolnosti. Veliko postignuće menadžmenta u Sarajevu jest u tome što je Doha godinama financijski podržavala naš rad. Zahvalna sam na tome. Reporterski posao radim sa zadovoljstvom i nastavit ću ga raditi. Prilagodit ću se novim trendovima, učit ću nove vještine i dalje ću raditi za javni interes, za građane, kojima uvijek treba informacija više – da od svoje misije u novinarstvu ne odustaje, potvrdila nam je i Milka.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.