Nekadašnja predsjednica bh. entiteta RS i presuđena ratna zločinka Biljana Plavšić umrla je u četvrtak, 1. oktobra, u Beogradu u 96. godini. Iako je ova bivša profesorica Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu odavno izvan političkog života Bosne i Hercegovine, „njezin duh“ i dalje lebdi nad našom zemljom – kroz njezin „alter ego“, Milorada Dodika.

Upravo je zločinka Plavšić „politička majka“ i najzaslužnija za političku karijeru lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji u kontinuitetu vlada 20 godina. I ne samo to, jezik mržnje koji Milorad Dodik već godinama i decenijama emituje dio je političke prakse također naslijeđene od Biljane Plavšić.

Plavšić je tako devedesetih tvrdila da su Muslimani „genetski kvaran materijal koji je prešao u islam“.

„To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.“

Nakon ovakvih istupa Plavšić je izjavljivala da „etničko čišćenje može biti i prirodna pojava“, te priželjkivala „da čitavu istočnu Bosnu očisti od Muslimana“.

Plavšić je pred Haškim tribunalom optužena da je zajedno s liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem, koji je proglašen odgovornim za genocid, „pripremila ideološko tlo za etnička čišćenja bosanskih Muslimana, za ubistva, progone i silovanja“.

Ona se 10. januara 2001. godine predala Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Godinu kasnije priznala je krivicu za progone kao zločin protiv čovječnosti, a Pretresno vijeće ju je 27. februara 2003. osudilo na 11 godina zatvora.

Sud je utvrdio njenu odgovornost za učešće u kampanji etničkog progona nesrpskog stanovništva u BiH, koja je rezultirala smrću i protjerivanjem hiljada ljudi.

Na izdržavanje kazne prebačena je u Švedsku, a na slobodu je puštena u oktobru 2009. godine, nakon što je odslužila veći dio kazne.

Ukop bi, navodno, trebao biti obavljen u Banjoj Luci.

Nema sumnje da će ovaj događaj, kao i u prethodnom slučaju Ratka Mladića, biti poligon za negiranje genocida i zločina te veličanje zločinaca.

Ako Milorad Dodik tvrdi da je nastavljač „doživotnog djela“ Biljane Plavšić i Radovana Karadžića, po kojem je nazvao Studentski dom na Palama, ako glorificira Ratka Mladića i ratnim zločincima dodjeljuje priznanja, onda nema mjesta čuđenju zašto je politički cilj tog čovjeka razbijanje države Bosne i Hercegovine i zašto dehumanizira Bošnjake, koristeći se islamofobijom i najprizemnijim uvredama.