Djeca Akrama Basheera vrište od gladi. Sve što može učiniti jeste da ih zagrli i obeća: jednog dana, kada izraelska opsada završi, ješćete šta god poželite.

Ali palestinski otac troje djece zna da daje obećanje koje možda neće moći ispuniti.

„Apsolutno ništa ne mogu učiniti“, rekao je za Middle East Eye.

„Samo im pružam psihološku podršku. Kažem im: ‘Insha'Allah (ako Bog da), stvari će se popraviti i hrana će ponovo biti dostupna.’ Drugog izbora nemamo.“

Živeći u Deir al-Balahu u središnjem dijelu Gaze, 39-godišnji Basheer svaki dan provodi tražeći dovoljno hrane da prehrani svoju djecu i starije roditelje, čije se zdravlje naglo pogoršalo.

Poput gotovo cijele populacije Gaze – oko 2,1 milion ljudi – on i njegova porodica gladuju pod izraelskom potpunom blokadom Pojasa Gaze, koja traje od marta.

Ponekad njegova porodica uspije pojesti jedan obrok dnevno. Često – ni to.

„Mnogo se toga promijenilo kod moje djece zbog gladi“, rekao je.

„Gube na težini, previše spavaju, teško se fokusiraju.

Cijeli dan razmišljaju o hrani, posebno o slatkišima. Uvijek nam govore da su gladni.“

Čak i kad uspije nahraniti djecu, obroci nemaju dovoljnu hranjivu vrijednost, pa su i dalje gladni.

„Nikad se ne zasite. Hrana nema nutritivne vrijednosti, ne zadovoljava ih“, kaže Basheer.

'Svaki mali napor nas potpuno iscrpi'

– Akram Basheer, palestinski otac

Odrasli nisu u boljoj situaciji, dodaje. „Svi smo izgubili na težini. Svaki mali napor nas potpuno iscrpi.“

Ipak, Basheer vjeruje da nekako može uspjeti održati djecu u životu s onim što pronađe.

Najviše brine za svoje roditelje. Stariji su i bolesni; otac boluje od dijabetesa i visokog pritiska.

„Više puta se srušio od vrtoglavice i iscrpljenosti“, kaže Basheer.

„Moramo ga stalno paziti. Nedavno je pao i slomio ruku. A bez mlijeka, jaja, i osnovnih nutrijenata, teško mu je da mu kosti zarastu.“

Višemjesečna opsada

Dana 2. marta, Izrael je potpuno zatvorio granice Gaze, prekinuvši gotovo svu pomoć i zalihe, uključujući osnovne prehrambene artikle, hranu za bebe i pitku vodu.

Prema izvještaju Integrirane klasifikacije sigurnosti hrane (IPC), u maju je oko pola miliona ljudi u Gazi bilo suočeno s katastrofalnom glađu (IPC faza 5).

Situacija se od tada ubrzano pogoršala, ostavljajući cijelu populaciju od 2,1 milion ljudi na ivici gladi.

„Kriza je počela kada je okupacija zatvorila prelaze na početku Ramazana, ali je postala neviđeno teška prije mjesec i po dana, kada su nam ponestale zalihe“, objasnio je Basheer.

„Na kraju, zalihe ne mogu trajati vječno. Mi smo porodica s djecom koja stalno trebaju hranu, i što duže traje, to je manje osnovnih namirnica.“

Za Basema Munira al-Hinnawija, nestašica osnovne hrane počela je prije nekoliko sedmica.

U proteklom mjesecu, on i njegova porodica uspjeli su pojesti hljeb jednom u četiri ili pet dana.

On je jedini hranitelj dvije porodice nakon što mu je otac ubijen na početku rata.

„Sada brinem o majci, sestrama i dvojici braće, pored supruge i jednogodišnjeg djeteta“, rekao je 32-godišnjak iz izbjegličkog kampa Jabalia.

„Kad ne nađemo hljeb, ponekad djeci kupim mali komad keksa da im ublažim glad.

A kada se mogu naći leće, pravimo supu od leće.“

Ljudi kolabiraju

Hinnawi kaže da je u ranim mjesecima blokade stalna glad bila dovoljno teška.

Ali u posljednjim sedmicama, fizičke posljedice pothranjenosti postale su nepodnošljive, ostavljajući ih slabe, omamljene i nesposobne za svakodnevno funkcionisanje.

„U posljednje vrijeme patim od ekstremnog umora i jedva se krećem. Stalno sam omamljen i izrazito iscrpljen. Od početka rata izgubio sam 39 kilograma. Sva moja braća i sestre izgubili su između 15 i 20 kilograma.“

„Kako da djeca shvate da nismo mi ti koji im ne želimo dati da jedu?“

– Munir al-Hinnawi, palestinski otac

„Svakih nekoliko dana vodimo sestru u bolnicu jer se onesvijesti od pothranjenosti. Moja supruga, koja doji, pati od još težeg umora, vrtoglavice i slabosti. Više ne može obavljati ni najjednostavnije kućanske poslove.“

Kada Hinnawi uspije doći do male količine hrane, čuva je za djecu. Odrasli preživljavaju na vodi i soli.

„Pet puta sam išao na punktove za distribuciju pomoći i svaki put se vratio praznih ruku. Bio sam izložen velikoj opasnosti, uključujući pucnjavu iz tenkova i dronova“, prisjeća se.

„Bilo je dana kada mi odrasli nismo jeli po četiri dana – samo smo pili vodu s rastopljenom soli.“

Njegova majka, koja ima dijabetes i visoki pritisak, ne može hodati 20 metara bez da se sruši.

Prema palestinskom ministarstvu zdravstva, najmanje 113 Palestinaca, uključujući 81 dijete, umrlo je od gladi od početka izraelskog rata i opsade Gaze u oktobru 2023.

Zabilježeno je više od 28.000 slučajeva pothranjenosti – i to su samo prijavljeni slučajevi. Stvarna brojka je vjerovatno mnogo veća.

“Odrasli ponekad mogu izdržati glad. Ali kako objasniti malom djetetu da se izgladnjuju namjerno?”, dodaje Hinnawi.

„Kako da oni razumiju da nismo mi, njihovi roditelji, ti koji im ne želimo dati da jedu?“

Dok osnovne namirnice nestaju s tržišta, a porodice provode dane bez hrane, prizori ljudi koji kolabiraju od gladi i iscrpljenosti postaju sve češći na ulicama Gaze.

„Baš jučer, dok sam prolazio kroz Sheikh Radwan, gdje smo trenutno raseljeni, žena od oko 40-ak godina se srušila nasred ulice od gladi“, prisjetio se Hinnawi.

„Ljudi su je prenijeli do trotoara, dok neko iz kuće nije donio kašiku šećera – koji je sada veoma rijedak – i dao joj da pojede. Polako se osvijestila i uspjela ustati.“

„Ljudi su jednostavno iscrpljeni. Dosta je.“