Nekada se prosvjeta cijenila, nekada davno, kada je bilo sve drugačije... Kada je bilo više ljubavi i poštovanja. Učitelj se volio i kada je s razlogom djecu korio. Jer, razumni su tada znali da taj poziv i nije lak, jer za njega treba strpljenje i takt.

Trebalo je biti stijena pa ne zaplakati u petak naveče u Banjaluci. Trebalo je biti nešto manje od čovjeka, pa biti u Banjaluci, a ne doći na veliki skup grupe "Pravda za Davida". Nema te grčke tragedije, nema tog iskonskog patosa, nema te katarze teoriijske koja može dočarati ono što se desilo na Trgu Krajine.

„Ima na Dobrinji u Sarajevu mjesto gdje se spajaju ulice đenerala Draže Mihailovića i Želimira Vidovića Kelija, fudbalera Sarajeva. Kelija su četnici odveli iz kola hitne pomoći dok je prevozio ranjenike i ubili. To je današnja BiH, nažalost.“

O tome kako izgleda put u EU i NATO na bosanski način možda najslikovitije govori spomenik podignut palim srpskim borcima u prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora Trnopolje u blizini grada Prijedora, u kojem su bili zatočeni, mučeni i ubijani bošnjački i hrvatski civili. Teško da ćete sličnu situaciju naći negdje drugdje na evropskom kontinentu.

Još od maja namjeravao sam posjetiti Nađu i Hajrudina na Korčuli, a došao sam im istom u ponedjeljak, na samom izmaku ljeta. Nismo se vidjeli valjda dvije godine.

Kome je upućena ta suptilna poruka o kojoj govori visoki zvaničnik međunarodne zajednice u BiH, možda je otkrio prilično nervoznom reakcijom sam predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik.

Nije sporno da su najpoznatiji crtači državnih granica na salvetama poslije Drugog svjetskog rata, u omiljenom Titovom lovištu Karađorđevo, bili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman...

Bio je ozlijeđen u političkom skandalu i njegovi stavovi o međunarodnim pitanjima su se 1992. još uvijek promatrali kao oni u razvoju; ipak, senator John McCain bio je, bez sumnje, američki ratni heroj, a ja sam se trebao suočiti s njim u CNN-ovoj debatnoj emisiji Crossfire

Jedini razlog postojanja Bosne može biti borba za društvo koja ne isključuje drugog i drugačijeg, posebno kad je u pitanju duhovna sloboda...

Ima ona narodna koja kaže: dara je prevršila mjeru. Ne znam šta je dara, ali savršeno znam kada se takav moment desi u političkom životu BiH. Naravno, desio se on sto puta do sada ali je malo ko na to obraćao pažnju, jer se svi zasite tog „prevršavanja“ mjere, i onda ono postane skoro normalno.