Danas živimo unutar takvog političkog sistema koji promovira višestranačje koje prosječnom čovjeku zavrti mozak

Teorijski i praktično-politički nije nemoguće, a mi Bosanci to ponovo svjedočimo, da se jedna kategorija, u ovom slučaju "Daytonski mirovni sporazum“ kao termin toliko izliže od prevelike upotrebe da se njeno pravo značenje više tačno i ne zna. Ili se pravimo da se ne zna, što je opet naš slučaj

Mislim da je bio novembar 2006. godine kada sam, nekad na početku svoje novinarske karijere, otišao u Gornju Maoču. To odmetnuto selo na sjeveru Bosne, na obroncima planine Majevice, kontrolisao je kalesijski selefija Nusret Imamović. Nekoliko izrečenih prijetnji, malo “ilegalnog” snimanja i jedna izjava donijeli su mi prvu priču koja je izazvala reakciju javnosti

Sujeverno ubeđenje “o pokojniku samo najlepše” obeležje je licemerja i mahnite želje za dopadanjem većini, najveće je breme pod kojim posrće naša intelektualna javnost. Nema ne reči kritike, nego čak ni hladnih i objektivnih informacija iz života i dela Radovića, koje mogu osenčiti kratkovidu opsednutost recentnim političkim delovanjem najmoćnijeg velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve

Moskva /Beograd/Banja Luka — Šta je zajedničko vlasti, ili bolje reći centrima moći, u Moskvi, Beogradu i Banja Luci? Odgovor je više nego jasan; Sve je u rukama smo JEDNOG čovjeka

O strahoti mentalnog, psihološkog i intelektualnog stanja i situacije u kojoj živimo, uvjeren sam, ništa bolje ne svjedoči od činjenice da se za tekst satiričnog karaktera mora napisati / naglasiti da je „tekst satiričnog karaktera“, da ga slučajno neko ne bi pročitao kao ozbiljan i reagirao u skladu s tim

Stariji čitaoci sjećat će se reportaža s Kosova osamdesetih godina, dok je još postojala Jugoslavija, u kojima bi milicija po dvorištima Albanaca iza visokih zidova na čijem vrhu bi bilo polomljeno staklo, otkrivala zakopano oružje. Ako je sjećanje pouzdan svjedok, u jednom od njih pronađen je zakopan protuavionski top. Kosovari su se, objašnjavali su tada državi bliski analitičari sigurnosti, pripremali za novi rat kako bi Kosovo postalo barem republika, ako ne i država

U Bosni se planski krivotvore značenja riječi ili dokumenata, što je znak bahate samovolje i neodgovornosti pojedinaca i političkih oligarhija. Umjesto sekularnog obrazovanja djeca se zamlaćuju religijskim doktrinama kao da se radi o vrhunskim naučnim objašnjenjima pojava i procesa u društvu i prirodi. Uništavanje sekularnog društva vodi u mitologiziranje ljudskog života i zaostajanje za naprednim i razvijenim društvima Evrope

Prateći politički život u regiji a u BiH posebno, stalno zapažam jednu vrstu devijantnog ponašanja i rezonovanja većine političkih partija (stranaka), nekih u većoj mjeri a nekih u manjoj, ali je to u svakom slučaju uočljivo. Takvo ponašanje i djelovanje u onome što se zove javnim prostorom je očigledno društveno i politički neproduktivno jer čak četvrt vijeka bh. društvo (ako uopće možemo govoriti o društvu danas u BiH) ne samo da ne napreduje niti stagnira nego klizi unatrag, stalno se izlažući prijetnji destrukcije u koju spadaju i mogući oružani konflikti

Kad se čovjek u novinarskom poslu "zarovi" u prašnjavu arhivu, a niko baš ne gori od želje da to radi, svašta tamo može pronaći. Među tim komadićima istorije, koje je neko ko zna kad pažljivo izrezao i poredao u fascikle, stoje mnoge požutjele slike i članci o nekadašnim velikim uspjesima i svečanim otvaranjima, kojima su prisustvovali razni rukovodioci