Dakle, kao rezultat rata u Ukrajini vidimo kako Poljska i Turska dobijaju na značaju, dok ga Kina gubi. Ima mnogo i drugih odjeka. Odabrao sam ova tri, ako već nije očigledno, jer sam u svojoj knjizi “Sljedećih 100 godina” predvidio uspon Poljske i Turske i pad Kine

Beogradskoj čaršiji seirenje je omiljena zabava. Pritom je to manje (obično) bezazleno posmatranje, a više (zlurado) naslađivanje. Uz uopštavanje, rešeno svake logike. I pristojnosti. To je inače u u ljudskoj prirodi, ali ovde je to, možebit’ zbog turske (za)ostavštine, dovedeno do savršenstva

Prije dvadeset i nešto godina pisao sam protiv Dodikovog dolaska na vlast u RS. Tokom intervjua sa ambasadorom jedne moćne zapadne države, u pola posla diplomata je iznenada zastao i upitao me: „Zašto pišeš protiv Dodika?“

U otvorenom pismu Visokom predstavniku, akademik Esad Duraković optužio je Christiana Schmidta za saučesništvo u rušenju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine koje vrše secesionističke snage okupljene oko Milorada Dodika, unutar institucija Republike Srpske.

Sarajlije su napadane na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima, na biciklima, dok su obrađivali baštu, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice… I djeca su bila meta.

Zastadoh ovog aprilskog jutra na platou kraj Spomenika djeci opkoljenog Sarajeva. April da ne može biti "aprilskiji" u Sarajevu. Miris behara tek probeharalih krošnji u Velikom parku širi se i mami poglede. Isti miris kojim je grad trebao mirisati aprila 1992. Ali, nije. April u Sarajevu tri decenije "miriše" drugačije, nekako "gorko", s prizvukom paljevine, pronoseći notu patnje

Sukob pravosuđa i politike u Banjoj Luci ne traje od jučer. Mjesecima su me, oni dobro informisani iz najbližeg okruženja Milorada Dodika, uvjeravali da će uskoro eskalirati sukob lidera SNSD-a i Miodraga Bajića, zamjenika Republičkog javnog tužioca i šefa Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i drugih oblika teškog kriminala u Republici Srpskoj

“Pitali smo se jučer, a i danas to činimo, kakva će biti Rusija: nacionalna i tradicionalna ili pak demokratska i moderna, pravovjerna ili raskolnička, više bijela nego crvena ili obrnuto, slavenofilska ili zapadnjačka, azijska ili evropska, prije „Rusija koja se umom ne može obuhvatiti, u koju se može samo vjerovati“ (kako reče stari pjesnik Tjučev) ili pak ona lijena i „debeloguza“ (tolstozadaja) koju spominje Aleksandar Blok u Dvanaestorici. S Kristom ili bez križa. Istinska demokracija ili pak samo demokratura?

Nerzuk Ćurak izložio je razornoj, hirurški preciznoj kritici nacionalističke tlapnje, rastavljajući sve ideološke i političke marifetluke Milorada Dodika, Dragana Čovića, Aleksandra Vučića, zagrebačkih političara i drugih antibosanskih aktera na proste čitaoce, mrveći gvozdenom logikom i minucioznom analizom njihove lažne argumente u prah i pepeo. Pored toga, Ćurak je ubedljivo razobličio i nacionalističku poziciju SDA i Bakira Izetbegovića, kao potpuno pogrešan odgovor na srpski i hrvatski nacionalizam

“Zašto se mi u bivšoj Jugoslaviji nismo rastali uz šampanj kao Česi i Slovaci? Odgovor je jednostavan, zato što je Srbija imala (i ima) pretenzije prema ostatku Jugoslavije, kao i Rusija prema SSSR-u. I samo zahvaljujući vojnoj sputanosti Srbije i kakvom- takvom prisustvu NATO-a danas ne gledamo Mariupolje po Zapadnom Balkanu.“