Predsednik Srbije Aleksandar Vučić se razgoropadio u četvrtak uveče. Posle sastanka koji je imao sa predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj, u direktnom prenosu u Dnevniku na RTS-u, sav svoj bes je izneo u javnost zbog najave usvajanja rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.

„Dakle, ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica. Ono što sam trebao da uradim, trebao sam akcijom koju smo poveli da pokušam da vraćam povjerenje, koje se ne može riješiti u jednoj godini ili u pet godina, ali može se riješiti dugoročno.“

U posljednjih tridesetak godina Bošnjaci dočekuju ili krvave ili tužne bajrame. Čak i da se potrude u ove dane da pronađu dovoljne razloge za radost na makar jedan od dva bajrama u svome svetom kalendaru, teško ih mogu pronaći. Radost i ovog nadolazećeg ramazanskog bajrama Bošnjacima, koji do sebe drže, pomutio je sinošnji barbarski čin kojim su hadezeovski 'europejci' brutalno pretukli bošnjačku djecu

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, na pošlosedmičnojj konferenciji za medije, ocijenio da je u skorijem periodu došlo do povećanog pritiska Zapada na „Srbiju i srpski narod“ primarno zbog promjene ratne situacije u Ukrajini

U protekle dvije decenije, vlasti entiteta Republika Srpska koriste isti model političke igre. Ovaj model se koristi za prevazilaženje pritisaka od strane međunarodne zajednice. Kad god međunarodna zajednica donese odluku koja može umanjiti moć vladajuće strukture, na scenu stupa poznati model vlasti okupljene oko Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predvođenog entitetskim predsjednikom, Miloradom Dodikom.

U aktualnom genocidu u Gazzi (ali i na Zapadnoj obali) može su čuti ili pročitati i u BiH netačna „ocjena“ kako to nije vjerski rat. Pri tome se navodi kako je to „politički rat“, rat za teritorij, ili se naprosto kaže kako to nije vjerski rat i ne obrazlaže se njegov karakter

Dugi niz godina, svaki put kada bih putovala u Gazu da posjetim porodicu, prelazila sam preko graničnog prijelaza Rafah, granice između opkoljenog Pojasa Gaze i Egipta. I svaki put kada bih udahnula zrak u pograničnom gradu Rafahu, sjetila bih se riječi svoje sestre Taghreed: „Udišem miris historije moje zemlje.“ Njene su oči ponosno sijale svaki put kada je govorila o Rafahu, i ja dijelim isti osjećaj

U svetoj zemlji, na tlu svetome, tu gdje su religije postajale, gdje Bog poslanicima Svojim obraćao se da bi naputio ljudski rod što sklon griješenju je

Visoki predstavnik, Christian Schmidt, konačno ima ONO što svi njegovi predhodnici nakon Paddy Ashdowna nisu imali: punu podršku za korištenje „Bonskih ovlaštenja“…ili ako ćemo jednostavnije i jasnije – nametanje gotovih rješenja za probleme, koji se uporno vuku godinama

Ne dešava se često da kolumnista mora spomenuti pizzu usred gladi koju je izazvala odmetnička država.