Piše: Faruk Vele

Danas (29. novembra 2019.) navršava se 30 godina od smrti jednog od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca, književnika, karikaturiste, putopisaca, svjetskog putnika Zulfikara Zuke Džumhura.

Umro je na današnji dan 1989. godine, u osvit na prostorima bivše Jugoslavije, kako ne bi vidio užase koji su pogodili njegovu zemlju i bešćutnost svijeta pred užasom raspada naših života.

Zulfikar Zuko Džumhur rođen je 24. septembra 1921. godine u Konjicu. Potiče iz ugledne ulemanske porodice, bilježi portal Historija.ba. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac Abduselam radio kao vojni imam, a višu gimnaziju završava u Sarajevu 1939.

Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

 Napisao je scenarij za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

"Nisam ni nesavremen, ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat", rekao je jednom Zuko Džumhur, kom je cijeli svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica.

Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito se vrlo rado družio sa Zukom koji važi i za jednog od najvećih boema svoga vremena. Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.

U povodu smrti ovog velikana prisjećamo se dijela iz njegovih Hodoljublja.