Sarajevski muftija i redovni profesor Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Nedžad-ef. Grabus ocijenio je za Radio Slobodna Evropa da bi ujedinjenje islamskih zajednica u Srbiji, nakon gotovo dvije decenije podjela, moglo imati pozitivan utjecaj ne samo na muslimane u Sandžaku i Srbiji nego i na muslimane u širem regionu.

Grabus očekuje da će objedinjavanje islamskih institucija otvoriti prostor za nove ideje i pozitivne pomake, posebno među mlađom generacijom.

„Sigurno će doći do pozitivnih pomaka, u smislu razvoja novih ideja, koje su potrebne mladoj generaciji“, kazao je Grabus za RSE.

VEZANI TEKST >>>Novi Pazar nakon dvije decenije podjela: Šta donosi Povelja Islamske zajednice u Srbiji

Prema njegovim riječima, jedan od važnih efekata ujedinjenja bit će i zajedničko promišljanje pitanja koja se odnose na položaj muslimana i djelovanje Islamske zajednice u savremenom, sekularnom društvu.

„Doprinijet će tome da imami na području Islamske zajednice u Srbiji traže zajednički odgovor kako živjeti islam u savremenom sekularnom okruženju“, naveo je sarajevski muftija.

Grabus smatra da će jedinstvenija institucionalna struktura muslimanima pružiti dodatnu sigurnost, ali i pokazati da su njihovi vjerski lideri sposobni zajednički djelovati na pitanjima od značaja za vjernike – od vjere u Boga i obavljanja namaza do svakodnevnog života džemata.

„To će osnažiti djelovanje džemata i imama“, ocijenio je Grabus.

Kraj gotovo dvije decenije podjela

Ujedinjenje predstavlja važan trenutak za muslimansku zajednicu u Srbiji nakon raskola koji je 2007. godine doveo do formiranja paralelnih islamskih institucija.

Islamska zajednica u Srbiji, sa sjedištem u Novom Pazaru i duhovnim centrom u Sarajevu, i Islamska zajednica Srbije, koja se vezivala za Beograd, godinama su djelovale odvojeno i međusobno se osporavale kao legitimni predstavnici muslimana.

Podjele nisu ostale samo na institucionalnom nivou. U Sandžaku su u pojedinim slučajevima bile podijeljene i džamije, kao i sami vjernici, dok su sukobi između suprotstavljenih struja u Novom Pazaru, Tutinu i drugim sredinama u pojedinim periodima prerastali i u fizičke obračune, uz intervenciju policije.

Radio Slobodna Evropa godinama je pratio ove podjele i njihove posljedice, uključujući borbu za legitimitet, kontrolu nad vjerskim objektima i utjecaj među vjernicima.

Sada je Islamska zajednica Srbije pristupila Islamskoj zajednici u Srbiji, čime bi, nakon 19 godina, trebalo biti otvoreno novo poglavlje u odnosima unutar muslimanske zajednice.

Prema postignutom dogovoru, sjedište jedinstvene Islamske zajednice bit će u Novom Pazaru, dok će je predvoditi predsjednik Mešihata i sandžački muftija Mevlud Dudić.

Time bi Islamska zajednica u Srbiji trebala postati jedinstvena institucija koja predstavlja muslimane u toj zemlji.

„Ne postoje suštinske razlike“

Dosadašnji čelnik Islamske zajednice Srbije Senad Halitović kazao je za RSE da je ujedinjenje bilo „vjerska obaveza“ čelnika islamskih zajednica.

Prema njegovim riječima, cilj je bio uspostaviti harmoniju među vjernicima, budući da obje strane pripadaju istoj pravnoj školi i imaju ista osnovna tumačenja vjere.

Halitović je poručio da su tokom procesa eliminirane stvari koje su ih razdvajale i da je postalo jasno da među njima ne postoje suštinske razlike, već različiti pogledi na pojedine situacije.

Rešad Plojović, zamjenik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, ocijenio je da je, osim institucionalnog, još važniji značaj ujedinjenja za same vjernike.

Podjele od 2007. godine, kazao je Plojović za RSE, dovele su do toga da se vjernici podijele u više frakcija, posebno u Sandžaku, gdje su bile podijeljene i džamije, a brojne vjerske aktivnosti bile su praćene tenzijama i neprijatnostima.

Novi početak, ali i otvorena pitanja

Iako je sporazum označio važan korak ka prevazilaženju dugogodišnjeg raskola, pred novim rukovodstvom ostaje niz pitanja.

Jedno od njih je odnos prema onima koji još nisu prihvatili sporazum. Izvan procesa ujedinjenja ostalo je beogradsko muftijstvo, čiji su predstavnici pozvani da se uključe u razgovore.

Tu su i pitanja upravljanja vakufskom imovinom, organizacije budućih izbora i integracije različitih institucionalnih struktura koje su gotovo dvije decenije funkcionirale odvojeno.

Zbog toga će stvarni uspjeh ujedinjenja zavisiti ne samo od formalnog sporazuma nego i od njegove primjene na terenu – prije svega od toga hoće li podijeljeni vjernici ponovo dijeliti iste džamije, vjerske aktivnosti i institucije bez međusobnih tenzija.

U tom kontekstu, poruka muftije Grabusa ima širi značaj. On u ujedinjenju ne vidi samo završetak jednog dugotrajnog institucionalnog spora nego i mogućnost da muslimanska zajednica u Srbiji dobije snažniju, sigurniju i moderniju institucionalnu osnovu.

Posebno važnim smatra otvaranje prostora za novu generaciju imama i vjernika, koji će zajednički morati odgovoriti na pitanje kako organizirati i živjeti islamski život u savremenom sekularnom društvu.

Za Sandžak, gdje su posljedice podjela bile posebno vidljive, to bi moglo značiti i više od administrativnog objedinjavanja – pokušaj da se nakon gotovo dvadeset godina ponovo izgradi povjerenje među vjernicima.