Referendum o nezavisnosti nekadašnjih jugoslovenskih republika sugerirala je ondašnja Evropska zajednica nakon što je postalo jasno da je kroz pregovore nemoguće spasiti Jugoslaviju, a mi smo vidjeli u svemu tome, u toj sugestiji, šansu da sačuvamo Bosnu i Hercegovinu, rekao je u intervjuu za Anadoliju Irfan Ajanović, posljednji potpredsjednik Vijeća republika i pokrajina Skupštine Jugoslavije i zastupnik u Skupštini BiH nakon prvih demokratskih izbora, u periodu 1990.-1996. godine.

On je govorio o vremenu disolucije, dekompozicije Jugoslavije koja je krenula iz Slovenije, koja je vrlo lako izašla bez ikakvih problema iz tih procesa, a koji su, kako kaže, uglavnom krenuli iz Hrvatske pa na određen način i iz Makedonije.

"Posebno se rukovodstvo Srbije i to ono unutar srpskih nekakvih nadležnosti i na nivou države Jugoslavije zalagalo da se uspostavi nova, treća takozvana Jugoslavija. Pored njih, iako smo najmanje mi iz BiH dobivali od Jugoslavije, a posebno Bošnjaci u BiH, u tom vremenu i Alija Izetbegović kao osnivač SDA i funkcionalno predsjednik Predsjedništva BiH, a ja sam u to vrijeme bio sekretar SDA, smo zaključili da Jugoslavija u jednom okviru kakav odgovara svima odgovara i nama. Možda nama i više nego drugima. U nekoliko navrata sam kazao, a bio sam u funkciji potpredsjednika Skupštne Jugoslavije, da nam odgovara Jugoslavija u okviru koje će biti i Srbija i Hrvatska. Slovenija niju puno bila bitna, ako hoće dobro jeste, Makedonija nije bila puno bitna, ako hoće dobro jeste. Ali, nema Jugoslavije ako nema u njoj Srbije i Hrvatske. A, ako su u njoj i Srbija i Hrvatska onda je i BiH. To je ta moja takozvana ekvidistanca, podjednaka i bliskost i podjednaka udaljenost i od jednih i od Zagreba i od Beograda. Ukoliko se taj balans kroz ekvidistancu uspostavi onda to odgovara svima", kaže Ajanović.

- Mukotrpni pregovori s HDZ-om BiH -

Međutim, navodi, koliko god se kroz medije isticalo da je nužno da se uspostavi treća Jugoslavija kroz pregovore, a bilo ih je osam, i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević "su išli prećutno da se nikada ne dođe do dogovora".

"Zbog toga su onda i bili pregovori između njih dvojice 25. marta 1991. godine u Karađorđevu, mjesec dana nakon Sarajevskih pregovora. A, pregovori u Sarajevu su bili 22. februara 1991. godine kada je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović zajedno sa mnom iznio prijedlog da se napravi solucija u kojoj bi BiH, Crna Gora, Makedonija i Srbija bile u federaciji, a naspram njih Slovenija i Hrvatska u konfederaciji. Pa, bi onda od te dvije federalne i konfederalne jedinice napravili konfederaciju. Smijali su se i Izetbegoviću i meni. Da je došlo do takvog rješenja bilo bi puno, puno bolje. Šta mi sada imamo? Mi sada imamo države koje su produkt raspada bivše Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska su u EU, na pragu EU su ostale zemlje i nadam se da će ući. I kada već govorim o tome, pravim digresiju, moraju ući istoga dana s obzirom da bi bilo opstrukcija ako bi neke ušle ranije, a neke kasnije. Bilo bi opstrukcija s obzirom na propise koji moraju biti poštovani od članica EU kao država", rekao je Ajanović.

Nije se, kaže, moglo doći, odnosno nije se postigao dogovor koliko god se nastojalo. Ističe da je, posebno je u tome, postizanju dogovora, nastojao i insistirao predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.

"Morali smo prihvatiti soluciju koju nam je sugerirala EU, tzv. Badinterova komisija da se nakon briselskih deklaracija odlučimo, ne samo mi, nego i svi drugi hoćemo li ići u nezavisnost i suverenost. Mi smo već prije toga imali Rezoluciju o suverenosti i nezavisnosti, čiji smo autori Muhamed Filipović i ja. Ona je donesena 14. oktobra 1991. godine na Skupštini BiH. Ona je bila usvojena uprkos tome što smo imali velikih problema, opstrukcija na sjednici Skupštine BiH", naveo je Ajanović.

Onda je, kaže, uslijedio i prijedlog međunarodnih faktora da se provede referendum.

"Odgovorili smo na svih 38 pitanja, ali se onda pored svih tih odgovora od nas tražio i referendum. Mi smo ga raspisali vrlo teško, a odluka o raspisivanju je donesena na sjednici Skupštine BiH 24. i 25. januara 1992. godine. Vrlo teško smo uspjeli da privolimo i predstavnike HDZ-a BiH da glasaju za referendumsko pitanje koje je bilo uvjet i šansa za opstanak BiH. Ni HDZ BiH tadašnji, kao ni sadašnji, nije želio BiH. Kažem i sadašnji, a pominjem i posebno podvlačim tadašnji koji nije želio BiH pa je imao nekakve svoje percepcije, nekakave svoje prijedloge. Između njih posebno podvlačim takozvano livanjsko pitanje u okviru koga su htjeli kroz takvo pitanje da postave ono što žele sada da se postavi, a to znači da se uspostavlja troentitetska, nacionalna konfederacija unutar BiH, s nacionalnim prostorima potpuno odvojenim jedan od drugog. A, onda je to na kraju krajeva preduvjet, onda je to put ka disoluciji i BiH nakon disolucije same Jugoslavije", ističe Ajanović.

- BiH nije odgovarala tvorevina u kojoj bi izgubila suverenitet -

Nakon mukotrpnih pregovora, kaže Ajanović, uspjelo se dobiti referendumsko pitanje koje se definitvno i usvojilo u Skupštini BiH, a na koje su svoje odgovore dali građani.

"Privolili smo predstavnike HDZ-a BiH nakon mučnih pregovora i imali smo referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine na temelju odluka sjednice Skupštine BiH koja je donesena 25. januara 1992. godine. Kada smo proveli referendum sa 64 posto odziva građana, a od toga 97 posto njih koji su glasali za referendumsko pitanje onda se desilo ono što smo mogli očekivati i očekivali, ali ne u ovakvoj mjeri kako se žestoko pojavilo, agresijom, zločinom i genocidom koji su se desili u periodu od 1992. do 1995. godine. U okviru toga imali smo formiranje takozvane Srpske Republike BiH, pa onda tzv. autonomnih krajina širom BiH. To je bio nesretni uvod u sve ono što se dešavalo tokom ratnih sukoba koje ja nazivam, i koji su zaista takvi, agresijom na BiH i s jedne i s druge strane", rekao je Ajanović.

Kaže da se BiH morala opredijeliti za referendum jer joj "nije odgovarala nekakva nova tvorevina u okviru koje bi izgubila svoj suverenitet, a posebno suverenitet jedne od članica, jedne od federalnih jedinica".

"BiH je po svojoj državnosti starija, to je dokazano, i od Hrvatske i Srbije. To su bile nekakve državice sve do 1884. kada se u Hrvatskom saboru sastavljaju sabori Slavonije i Dalmacije pa se formira ono što je sada praktično na određen način već Hrvatska. Mi smo bili u svim tim periodima BiH u njenim povijesnim, historijskim, prirodnim, reljefnim granicama na potezu Sava, Drina, Una, more, dinarski sistem. Mi smo išli ka tome da se sačuva BiH, a u okviru BiH da se sačuvaju odnosi koji su sačuvani tokom stoljeća, između naroda, između nacija i onih ljudi koji su pripadali različitim religijama. Mi smo kroz historiju pokazali da možemo živjeti zajedno", navodi Ajanović.