Džamija u Logu pod Mangartom u Sloveniji, koju su 1917. godine podigli Bošnjaci, našla je svoje mjesto u okviru 61. međunarodnog umjetničkog bijenala u Veneciji, kao dio zvaničnog projekta kojim se Republika Slovenija predstavlja na jednom od najprestižnijih svjetskih kulturnih događaja.

Riječ je o objektu izgrađenom za potrebe bošnjačkih vojnika angažiranih na Sočanskom frontu u okviru austrougarske vojske, a koji se u historiografiji prepoznaje kao prva dokumentirana džamija na prostoru današnje Slovenije. Njeno postojanje, iako fizički davno izbrisano, danas dobija novu interpretaciju kroz savremeni umjetnički diskurs.

Slovenski paviljon nosi naziv Zvučni trag nevidljive kuće, a realizirala ga je umjetnička grupa Nonument Group, koju čine Neja Tomšič, Martin Bricelj Baraga, Nika Grabar i Miloš Kosec. Projekat se zasniva na istraživanju “nevidljivih” spomenika – prostora i objekata koji su nestali, ali su ostavili dubok trag u kolektivnom pamćenju.

Ministrica kulture Slovenije u tehničkom mandatu Asta Vrečko istakla je prilikom otvaranja da ovogodišnje predstavljanje njene zemlje "govori o zajedničkoj prošlosti, ali i o načinu na koji se može graditi budućnost".

Prema njenim riječima, projekat govori o tome "kako razumjeti pukotine, prepreke i ostatke koji žive među nama i postali su dio nas", te na toj osnovi "promišljati šta ćemo raditi sutra".

Svečanosti je prisustvovao i sarajevski muftija, ranije muftija ljubljanski, prof. dr. Nedžad Grabus, koji je najzaslužniji za revitalizaciju sjećanja na ovu džamiju i njeno značenje u evropskom kontekstu.

Uvijek je isticao da džamija u Logu pod Mangartom svjedoči o historijskom kontinuitetu prisustva muslimana u Evropi, čime se osporavaju pojednostavljeni narativi o islamu kao "vanjskom" elementu evropske kulture.

– Džamija u Logu pod Mangartom pomogla nam je da lakše artikulišemo sve naše potrebe za novim objektom u Ljubljani, koji sam ja vidio kao dio naše "duhovne" sigurnosti. Prvo, kada u javnosti govorim o džamiji, mogu reći da je ona već postojala u Logu pod Mangartom. Drugo, da mi nećemo graditi prvu džamiju u Sloveniji. Treće, to je bila prilika da istaknemo kako su muslimani dio ovog evropskog prostora već duže vrijeme – podsjetio je muftija Grabus.

Naveo je, također, da je bio iznenađen što na livadi na kojoj je bila džamija pasu ovce, jer riječ je o svetom prostoru, ali ništa nije ukazivalo na njegov značaj.

– Prostor koji je svet, treba biti poštovan. Međutim, ovaj prostor, nekada mjesto molitve, nije imao ni objekat ni bilo kakvo obilježje koje bi govorilo da je tu nekada bila džamija. Za mene, ali i za svakoga ko vjeruje u Boga, ovo je bio sveti prostor – i to mora biti priznato – poručio je muftija Grabus, ističući važnost da se jedan ovakav projekat predstavlja upravo uoči Dana džamija, koji sutra obilježava Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.

Između ostalog, današnji projekat je ocijenjen kao "izuzetno djelo koje nas, u ovim opasnim, kompleksnim i krajnje antagonističkim vremenima, gotovo usred ruševina našeg doba, poziva na zaustavljanje, toleranciju i refleksiju".

Kustosica slovenskog paviljona Nataša Petrešin-Bachelez dodala je da su s članovima grupe Nonument već dugo prijatelji, te je "Zvučni trag nevidljive kuće" opisala i kao projekat o prijateljstvu – o tome šta prijateljstvo može učiniti i kako može pomjerati svjetove koji se čine razdvojenim, ali i o tome kako slušati jedni druge.

Članica grupe Nonument Group Neja Tomšič navela da je polazište za koncept paviljona bilo iskustvo prostora livade ispod koje je više od stoljeća "skrivena" džamija – prostora mira, tišine i idile, okruženog planinama.

Stoga je u Paviljonu, kao rezultat realizacije projekta, oblikovan svojevrsni pejzaž ruševina, pa se posjetilac tako ne nalazi na idiličnoj livadi, već među ruševinama nad kojima odzvanja meditativni zvučni ambijent sastavljen od terenskih snimaka iz Loga pod Mangartom – čime je taj prostor simbolično prenesen u Veneciju.

Tako, slovenski paviljon poziva posjetioce da sjednu i poslušaju priču koja povezuje dva prostora obilježena vojnom historijom, te da preispitaju vlastitu poziciju u svijetu koji ih okružuje.

Jedan od autora, Miloš Kosec, također je podsjetio da će sutra, 7. maja, u Bosni i Hercegovini biti obilježen Dan džamija.

– To je sjećanje na 1993. godinu kada je džamija Ferhadija u Banjoj Luci uništena, njen teren sravnjen, a na tom mjestu uspostavljeno parkiralište. Ono što je posebno znakovito, jeste da su ruševine ove džamije potom odnesene na deponiju i skrivene. Dakle, nije se radilo samo o činu rušenja, već i o činu uništavanja i skrivanja samih ostataka. Nešto slično se već 70 godina događa u Palestini – kazao je.

On smatra kako ruševine nisu samo ostaci objekta koji je nekada postojala, već su to i dokumenti koji su potencijalno opasni, jer predstavljaju dokazni materijal.

– Ali, istovremeno, to su i dokumenti povezanosti. Kada čovjek kopa po slojevima zemlje, on spoznaje prošlu i buduću vitalnost tog prostora koji nikada nije prazan. Svaki prostor uvijek ima različitu historiju i različita razumijevanja. Shvatamo da Log po Mangartom nije samo lokalna priča, nego i nacionalna priča Slovenije i njene baštine, pa i globalna priča. Dok kopamo po zemlji, mi smo zapravo svi povezani. To je, po mom mišljenju, veoma važna i pozitivna poruka ruševina, jer one ne dozvoljavaju da se bilo šta u potpunosti izbriše – kazao je Kosec.

Na ovogodišnjem bijenalu, uz centralnu izložbu pod nazivom In Minor Keys, na zvaničnom programu nalazi se stotinu nacionalnih predstavljanja.

Za širu javnost Bijenale se otvara u subotu i trajat će do 22. novembra, kada će biti dodijljene nagrade, uključujući Zlatnog lava za najboljeg učesnika i nagradu publike za najbolji nacionalni paviljon.

Organizatori su danas istakli i posebnu zahvalnost Islamskoj zajednici Slovenije za učešće i podršku u realizaciji ovog projekta.