Piše: Bedrudin Brljavac, za Ins.ba

Novak Đoković, trenutno najbolji teniser svih vremena, svojim primjerom je pokazao šta znači biti dobar komšija i prijatelj.

Čak i uz visoku cijenu jer se ovih dana bez ikakvih razloga našao na udariju "medijskih kasapina" predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića bez ikakvog rezona i skrupula još nazivaju "propalim teniserom"!?

Naime, popularni Nole je bez mnogo pompe, jednostavno, rekao bih u svom prepoznatljivom stilu, stigao u Zenicu i prisustvovao utakmici fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i Italije u baražu za Mundijal nakon koje je bh. tim izborio historijski plasman na veliko takmičenje.

Čovjek, koji je u nevjerovatnoj karijeri dosad osvojio 24 titule na Grand Slam turnirima, po čemu je vodeći na listi svih vremena u muškoj konkurenciji, još jednom je pokazao zašto je jedan od najvećih ne samo na teniskim terenima nego i kao čovjek.

Svojim dolaskom na utakmicu pokazao je cijelom svijetu šta ustvari znači balkanski komšiluk – biti uz komšiju i u dobru i u zlu, kad god je potrebno. Biti uz komšije i kada je svadba, Bajram, Božić, ali i na sahrani ili dženazi. Tako je to odvajkada na našim prostorima, a tako će biti i ubuduće.

Tokom utakmice u Zenici zajedno sa ostalim bosanskohercegovačkim navijačima Nole je skakutao, hvatao se za glavu i nervirao kada Bosna i Hercegovina nije uspijevala da zatrese mrežu italijnske selekcije, ali se na kraju zajedno sa ostalim navijačima radovao i pjevao dok su ispračali bh. selekciju na Mundijal.

Njemu lično je sam dolazak na utakmicu vjerovatno najmanje trebao jer prosto taj čovjek je već nacionalni heroj u svojoj domovini Srbiji i jedan od najvećih sportista svih vremena kojem zasigurno ne treba nikakva promocija, ali je vjerovatno osjetio želju i potrebu da u tom historijskom trenutku bude uz svoje komšije i da se zajedno s njima raduje jer sreća je uvijek veća kada se dijeli.

Đoković je poslao jasnu poruku svim mrziteljima i negatorima Bosne i Hercegovine, jasno im pokazavši da je BiH susjedna država koju cijeni i poštuje, koja ima svoju selekciju, i to sastavljenu od veoma kvalitetnih igrača i stručnjaka raznih nacionalnosti, što bi ustvari u svijetu sporta trebalo biti manje važno ili potpuno nevažno.

Osim toga, svima onima koji su ustvari rođeni u Bosni I Hercegovini, ali koji iz uglavnom političkih razloga izjavljuju da navijaju za neke druge države, Nole koji dolazi iz Srbije ličnim primjerom je pokazao da nije nikakav problem da se navija za BiH, pa čak i da je to nešto prirodno. Pokazao nam je svima da je valjda prirodno i normalno da su nam nakon naše države najdraže pobjede i uspjesi susjednih država.

Međutim, neki političari u BiH, čije ime nije čak vrijedno ni spomena jer će na kraju vjerovatno završiti na smetljištu historije, samo radi političkih poena javno govore kako navijaju za reprezentacije nekih drugih država, a ne za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, države u kojoj su rođeni.

Možda ne bi trebalo ni spominjati ovakve ljude jer u Bosni i Hercegovini je sigurno mnogo više građana u svim dijelovima zemlje koji navijaju i raduju se plasmanu njihove selekcije na Mundijal.

Istovremeno i u susjednoj Srbiji mnogi građani otvoreno poručuju preko medija kako će na Mundijalu navijati upravo za Bosnu i Hercegovinu jer, kako su sami rekli, “pa to su nam komšije, braća, to su naši”. Jer svi mi, bez obzira kako se zvali – Safet, Igor, Dragan – za ljude u drugim državama smo uvijek Bosanci, kao što je valjda i prirodno, a sve ostalo je vještački i licemjerno.

Đoković je vjerovatno svojim primjerom svima jasno pokazao da je potpuno prirodno da se kao neko ko dolazi iz Srbije raduje pobjedama komšija Bosanaca.

A ne trebam ti ni govoriti, jer to već znaš, da i mi Bosanci navijamo za tebe i radujemo se tvojim pobjedama.

Hvala ti komšija!!!