Katolička Crkva u Kuvajtu pokrenula je inicijativu ljubavi i bratstva povodom ovogodišnjeg podudaranja početka kršćanske korizme i muslimanskog svetog mjeseca ramazana.

„Željeli smo poručiti kako je Crkva otvoreni dom i da autentična vjera rađa bratstvo te kako je djelotvorna ljubav važnija od riječi“, rekao je glasnogovornik Katoličke Crkve u Kuvajtu o. Suleiman Haifawi, prenosi nedjelja.ba.

Zbližiti i ujediniti

Inicijativa ima za cilj izraziti solidarnost i ojačati vrijednosti suživota među građanima i stanovnicima iste zemlje. Na ulazu u katedralu Svete Obitelji nekoliko se svećenika pridružilo dijeljenju vode i datulja muslimanskim prolaznicima koji su postili, neposredno prije večernjeg ezana koji označava vrijeme prekida posta.

Gesta je, kako je o. Haifawi objasnio za ACI MENA-u, arapski servis EWTN Newsa, bila zamišljena kao sudjelovanje u „prvom trenutku prekida posta“ nudeći „hurme i vodu, dva osnovna elementa u tradiciji završetka dnevnog posta“.

Kazao je kako preklapanje korizme i ramazana nije samo kalendarska slučajnost. To je, kako je naznačio, znak nade s dubljim duhovnim značenjem: da zajedničke duhovne vrijednosti mogu zbližiti ljude i ujediniti sugrađane.

Gesta solidarnosti

„Post je u svojoj srži škola pokore, molitve i milosrđa. Kada mi kršćani postimo i naša muslimanska braća i sestre poste u isto vrijeme, osjećamo kako postoji zajednički poziv na povratak Bogu, na čišćenje srca i na služenje čovjeku“, objasnio je o. Suleiman koji je inicijativu opisao kao čin solidarnosti, poštovanja i obzira prema onima koji poste.

„Želimo podsjetiti kršćane da nas post treba voditi k otvorenosti prema drugima i služenju, a ne prema povlačenju“, naglasio je.

Glede poruke muslimanima, rekao je kako je to način potvrđivanja poštovanja prema njihovu postu i sudjelovanja u radosti svetog mjeseca.

"Molimo da to bude mjesec dobrote i blagoslova za vas i za Kuvajt“, kazao je.

Također je istaknuo dirljiv odaziv prolaznika, od kojih su mnogi izrazili zahvalnost i radost zbog ove geste.

Inicijativa Katolička Crkva u Kuvajtu, pokrenuta u trenutku kada se preklapaju korizma i ramazan, nosi snažnu poruku u vremenu globalnih podjela, ratova i rastuće nepovjerljivosti među narodima i religijama. U svijetu u kojem se razlike često zloupotrebljavaju za produbljivanje sukoba, ovakvi simbolični, ali duboko promišljeni činovi vraćaju vjeru u mogućnost zajedničkog života u dostojanstvu i poštovanju, piše Bosnian News Service.

Podudaranje korizme i ramazana nije samo kalendarska zanimljivost, nego duhovna prilika. I kršćani i muslimani u tim danima prolaze kroz iskustvo posta, molitve i milosrđa – kroz unutarnje čišćenje i obnovu odnosa s Bogom i ljudima. Kada se ta duhovna dinamika prepozna kao zajednička tačka susreta, ona prestaje biti privatna pobožnost i postaje most. Dijeljenje vode i hurmi pred katedralom nije tek gesta ljubaznosti; to je teološka poruka u praksi – da autentična vjera uvijek izlazi iz sebe i traži drugoga.

Razbijanje narativa o „sukobu civilizacija“

Posebno je važno što se sve događa u Kuvajtu, zemlji koja se, kako svjedoče lokalni predstavnici Crkve, trudi njegovati model suživota i vjerske slobode. U regiji koja je često opterećena geopolitičkim napetostima i stereotipima, ovakvi prizori razbijaju pojednostavljene narative o „sukobu civilizacija“. Oni pokazuju da suživot nije apstraktna ideja, nego svakodnevna praksa – rukovanje, osmijeh, zajednički trenutak iftara.

U duhu međureligijskog dijaloga, ova inicijativa podsjeća na temeljno načelo: dijalog nije odricanje od vlastitog identiteta, nego njegovo produbljenje. Kršćani ostaju vjerni svojoj korizmenoj duhovnosti, muslimani svome ramazanskom postu – ali se susreću u zajedničkim vrijednostima milosrđa, solidarnosti i služenja. Upravo takva „djelotvorna ljubav“, kako je naglasio o. Suleiman Haifawi, nadilazi riječi i postaje svjedočanstvo.

U nestabilnom svijetu, gdje se religija ponekad instrumentalizira za političke ciljeve, ovakve inicijative vraćaju religiji njezinu izvornu snagu – da bude prostor pomirenja, a ne razdvajanja. One pokazuju da je ljudsko bratstvo proces, a ne događaj; put koji počinje jednostavnim, iskrenim gestama.

Možda je upravo u tome njihova najveća vrijednost: podsjećaju da mir ne nastaje velikim deklaracijama, nego malim, dosljednim koracima koji grade povjerenje. A povjerenje je danas jedno od najdragocjenijih dobara našega svijeta.