Piše: Amer Obradović

Tih prvih januarskih dana 1993. godine u naše mjesto je, nakon devet mjeseci, došla struja. Gledati televiziju nakon toliko vremena, bila je privilegija. A jedna od slika koja mi se tada urezala u sjećanje bila je dženaza rahmetli Hakije Turajlića – velikog privrednika, jednog od direktora Energoinvesta i potpredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine.

Pored mezara plakali su rodbina i prijatelji, njegova supruga Jasmina, i sjećam se suza jedne od njegovih kćeri. Nisam siguran je li to bila Selma ili Samra, ili su možda tu bile obje, ali slika uplakane djevojčice u ratnom Sarajevu, nad kaburom u haremu Ali-pašine džamije, za mene je ostala jedan od najsnažnijih simbola težine trenutka u kojem su se Sarajevo i Bosna i Hercegovina nalazili tog januara 1993. godine, prenosi Tačno.net.

Prije godinu dana bio sam u BKC-u na promociji filma Blum: Gospodari svoje budućnosti Jasmile Žbanić. U filmu jedan od sudionika govori o tome kako je legendarni Emerik Blum poslao Hakiju Turajlića u Los Angeles da osigura posao – i kako je Hakija taj zadatak uspješno završio. A Hakija je odrastao u selu koje se zove Turajlovina, na Dubravskoj visoravni, u porodici koja je vjekovima obrađivala plodnu crvenicu. Tamo gdje ruke mogu sve – s grožđem, breskvama, paprikama ili kavadama – raste i prirodna nadarenost, snalažljivost i vizija. Jedan od najboljih sinova s tih Dubrava ikada bio je upravo rahmetli Hakija Turajlić.

Od te 1993. godine do danas, od ratne slike dženaze do Jasmilinog filma, ovih dana pojavila se vijest o njegovoj kćerki Samri Turajlić. Ova britansko-bosanskohercegovačka onkologinja, kako navode mediji, ostvarila je izuzetne naučne uspjehe koji su je doveli do jedne od najznačajnijih pozicija u savremenoj medicinskoj istraživačkoj zajednici. U 2025. godini prof. dr. Samra Turajlić imenovana je direktoricom prestižnog Cancer Research UK Manchester Instituta, svjetski poznatog centra za istraživanje raka, gdje će predvoditi tim od više od 700 stručnjaka u borbi protiv najtežih oblika malignih bolesti.

Prethodno je vodila nezavisnu istraživačku grupu u Francis Crick Institutu u Londonu i radila kao konsultantica medicinske onkologije u bolnici The Royal Marsden NHS Foundation Trust, potvrđujući svoju međunarodnu reputaciju u kliničkoj i translacijskoj onkologiji. Mediji su je prepoznali i kao dobitnicu prestižne Pezcoller Foundation – EACR nagrade, jednog od najvažnijih evropskih priznanja u oblasti istraživanja raka. Njen pionirski rad na brojnim projektima donosi revolucionarne uvide u evoluciju tumora i razvoj personaliziranih terapija za pacijente širom svijeta.

U životnoj putanji Samre Turajlić simbolično se spajaju Dubravska visoravan i London, ratno Sarajevo i najsavremeniji svjetski laboratoriji.

Od djetinjstva obilježenog gubitkom i opsadom do naučnih vrhova na kojima se danas odlučuje o životima hiljada ljudi, njen uspjeh nije samo lična priča, nego i univerzalna poruka o snazi znanja, istrajnosti i odgovornosti prema ljudima, o čemu nas je učio i njen otac. Upravo zato Samra Turajlić zaslužuje da bude jedna od Ličnosti godine 2025. – jer njen rad ne donosi samo prestiž i priznanja, nego i nadu i pripadnost kako našim Dubravama tako i čitavom svijetu.