Jučer, 23. augusta, navršile su se 34. godina od pogibije triju kćerki i unučice hafiza rahmetli Ismeta ef. Spahića, dugogodišnjeg zamjenika reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Ismet-ef. Spahić, bivši zamjenik reisu-l-uleme, dugogodišnji profesor Gazi Husrev-begove medrese i hatib Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, preselio je u novembru 2024. na ahiret u 84. godini.

Bio je poseban alim koji je cijeli život predano i ustrajno hizmetio Islamskoj zajednici i svom narodu. Dobitnik je Plakete Grada Sarajeva i brojnih drugih priznanja, među kojima i priznanja za doprinos radu i afirmaciji učenja hifza u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Ismet-ef. Spahić rođen je 1940. godine u Puhovcu kod Zenice, a Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1959. godine u Sarajevu. Prvi stepen studija ekonomije završio je u Zagrebu 1968. godine, a studij je nastavio u Beogradu.

Imamsku dužnost počeo je obavljati u Visokom 1962. godine. Od 1965. do 1978. godine bio je glavni imam na području Odbora Islamske zajednice Visoko.

Od 1978. godine bio je profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi, a časnu titulu hafiza stekao je 1980. godine. Za prvog imama i hatiba Gazi Husrev-begove džamije imenovan je 1985. godine.

Za zamjenika reisu-l-uleme izabran je 1993. godine i na toj funkciji ostao do penzionisanja 2012. godine. Na mjesto vršioca dužnosti direktora Gazi Husrev-begove medrese postavljen je 1998. godine.

Do smrti je bio predsjednik Komisije za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Objavljivao je tekstove vjerskog sadržaja u IIN Preporod i drugim glasilima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a autor je i knjige hutbi u izdanju El-Kalema.

Međutim, iza bogate biografije i brojnih funkcija koje je obavljao ostala je i jedna od najtežih porodičnih tragedija tokom opsade Sarajeva.

Njegove kćerke i unučica stradale su u masakru u ulici Helači na sarajevskoj Baščaršiji, kada je u redu za vodu osam građana ubijeno, a troje ranjeno od minobacačke granate ispaljene s agresorskih položaja.

Tog dana ubijeni su Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić.

Meliha (1961), Mahira (1966) i Almasa (1971), kao i sedmogodišnja Esma, stradale su istovremeno. Nešto ranije preminula je i hafizova supruga. Umrla je, kako je hafiz kasnije govorio, Božijom milošću, kako ne bi dočekala tu tešku tragediju.

Unatoč stravičnoj tragediji, hafiz Spahić ostao je dostojanstven. Njegova vjera bila je izuzetno snažna, pa je nad mezarima svojih najmilijih rekao:

„Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah.“

Te riječi možda najbolje svjedoče o snazi čovjeka koji je u jednom od najtežih trenutaka svog života ostao čvrst u vjeri i dostojanstvu.

Pogledajte emotivan detalj iz filma Avde Huseinovića „Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“, u kojem je hafiz Ismet ef. Spahić govorio o ovoj strašnoj tragediji.

Da mu se Allah Uzvišeni smiluje i nagradi ga najljepšom nagradom, a njegovoj porodici podari sabur.