Piše: Faruk Kajtaz 

Nema tu puno ne „mudrosti“! Kandidat SNSD-a na prijevremenim izborima za predsjednika entiteta RS – Siniša Karan najvjerovatniji je pobjednik (čekamo konačnu službenu objavu), jer na tamošnjoj političkoj sceni nema nikoga ko bi mogao da pobijedi ovakav SNSD.

Stranka Milorada Dodika je već duže vrijeme „na konopcima“, ali je protivnik totalno nepripremljen i ima lošu taktiku.

Pobijedila je Dodikova Duboka stranačka država – odnosno sistem pažljivo izgrađivan godinama samo da bi se na (svaki) dan izbora uredno postrojio i učinio ono za šta je plaćen i nagrađen. Funkcijama, sinekurama, manjim ili većim državanim plaćama... poslovima.

Svi imaju svoju cijenu... neko zaposlenje ili sitnu uslugu, neko milionske poslove i privilegije... ali ta šema uredno „fercera“.

Kako je izlaznost mala (a to svjedoči o apatiji birača), jasno je zašto onda SNSD uvijek nekako „ubode“ tih desetak hiljada glasova više. Međutim, nije toliki problem u Dodiku i njegovoj poljuljanoj i nikada slabijoj mašineriji, koja opasno posustaje na svakoj političkoj uzbrdici, već u opoziciji, koja se doslovno decenijama!? „dogovara“ oko „zajedničkog nastupa“, koji se nikada suštinski - ne dogodi.

Uvijek je to nekako „blizu“, ali nikada dovoljno blizu da se ostvari pobjeda. Time je i frustracija sve veća. SNSD i Dodika sa vlasti mogu „otjerati“ samo neki „novi glasači“. Oni koji obično ne izlaze na izbore, zbog oportunizma ili pak misle da se „ništa neće promijeniti“.

I neće ostane li sve kao i do sada. Na opoziciji, koja se glođe između sebe ili pak unutar vlastitih stranaka, dok Dodik uredno ugrađuje još koju ciglu u svoj politički bastion.

U takvom odnosu snaga jasno je da opozicija u entitetu RS ne može iznaći neki novi politički narativ, koji bi doslovce izvukao građane na glasanje.

Šarolika je to ekipa u kojoj Dodik uvijek ima ponekog od svojih „spavača“, koga aktivira po potrebi. Dio je na političkim pozicijama koje su čak radikalnije i od samog Dodika, dok se drugi vrtio oko izbornog praga na jakoj antikorupcijskoj retrorici lidera i gegovima iz entitetskog parlamenta.

Prijevremeni izbori u entitetu RS pokazali su dvije stvari: Da SNSD nije više toliko dominantna opcija i da je čak u opadanju i da opozicija nije sposobna iskoristiti priliku.

Može se samo žaliti na izbornu krađu. Koliko osnovano - vrijeme će pokazati.

Ovo je bila dobra provjera za one „prave izbore“, koji slijede za godinu dana i uz „nove tehnologije“. Opozicija ima dovoljno vremena da se uozbilji, organizuje i pokaže da zna i može misliti zajednički i na neki novi način.

Dok se to ne desi... PIŠEM KARAN – ČITAM DODIK!