Piše: Akademik Esad Duraković

Knjiga Zapisi o Bosni, njenim ljudima i vrijednostima. Izabrani tekstovi autora Ahmeda Kice potvrđuje uvjerljivo kako „autoritet“ teksta zavisi od njegova konteksta, odnosno da se važni tekstovi u univerzumu jedne kulture mogu najuspješnije vrednovati svojom intertekstualnošću, ali ne vrijednosno neutralnim „uklapanjem“ u kulturalni ili naučni kontekst u koji ulaze nego svojom sposobnošću da izazivaju određena „valorizacijska gibanja“ u svome kontekstu.

Neki tekstovi, zapravo, na naročit način čine kontekst dinamičnim, pokazujući kako kontekst nikada nije statičan te da ga neki tekstovi (neki naročito) dinamiziraju kao sistem vrijednosti uvijek otvorenih autorskim propitivanjima i (re)valorizaciji. Sklon sam ovu knjigu izabranih tekstova Ahmeda Kice posmatrati upravo u tom smislu, prenosi Bosnian News Service.

VEZANI TEKST >>>Dr. Ahmed Kico: Bosna kao temeljna vrijednost

Čitaocu koji ima naročito kultiviran odnos prema tekstovima, odnosno prema knjigama, već i sāmī „susret“ s naslovom Kicina djela svjedoči o tome da autor svojim djelom trasira „magistralu“ kojim će interpretacijski prenijeti niz publikacija u sistem vrijednosti koje su istovremeno i savremene i svevremene. Naslovom je eksplicirana Bosna koja konotira transpovijesnost zemlje Bosne pa tek potom i državu Bosnu i Hercegovinu, jer Bosna – kao zemlja – mnogo je kompleksniji, sadržajniji i dugovječniji pojam od pojma država Bosna i Hercegovina: na/u toj zemlji Bosni razvijala su se brojna društvena uređenja, mnogi njihovi oblici, s manjim ili dužim periodom trajanja, ali je Bosna kao zemlja sve njih u povijest ispratila, ostajući spremna i otporna za ova i buduća iskušenja. To je jedan od izuzetnih, zapravo je najvažniji aspekt kontekstualizacije ovoga djela.

Bosna je već naslovom situirana kao primarna vrijednost. Za brižne autore, kao i za obrazovane čitaoce, naslov je uvijek jaka, ili je najjača pozicija djela. Ova knjiga imala je punu sreću s takvim odabirom naslova. No, njegova vrijednost i sadržajnost se potom dograđuje i eksplicira dodatkom da je riječ o njenim ljudima i njenim vrijednostima.

Dakle, autor je upotrijebio plural ljudi, umjesto moguće riječi narodi, građani i sl., pa je, zapravo, ovom riječju ljudi dodatno istaknuo univerzalizam i kosmopolitizam koji afirmira njegova knjiga, univerzalnu vrijednost kakvu ne sadrže partikularizirajući pojmovi kao što su, recimo, narodi, građani i sl. Pojam ljudi u ovome naslovu, kao i inače, bremenit je pozitivitetom, sav je u tome; otporan na svaku vrstu podvojenosti ili diferenciranja.

Posvećujući ovoliku pažnju naslovu Kicina djela, ja zapravo naglašavam kako su cijeli njen sadržaj i metoda već najavljeni ili sadržani u naslovu koji nosi obilje pozitiviteta pa se time – tim prezrelim pozitivitetom – kontekstualizira u našem vremenu čijim negatorskim i negativističkim nasrtajima je izložena Kicina, ili naša, postojana Bosna. Najzad, ta naslovna vrijednosna elipsa dovršava se eksplikacijom da je riječ o vrijednostima Bosne.

Dakle, knjiga govori – ona je, zapravo, u tekstnom dijalogu s drugim autorima, ili intertekstualno – o vrijednostima koje su nama kao ljudima prioritetne (a i patriotizam je izuzetna vrijednost, vrlina), tako da ovaj naslov koji dostojno predstavlja knjigu vidim kao naročitu kumulaciju pozitiviteta. Najzad, dok govorim o  zasićenoj smisaonosti i bogatstvu naslova koji uspješno „pokriva“ ono što je najbitnije u knjizi, valja kazati da i prva riječ u njemu – riječ zapisi – konotira dokumentarnost, hroničarsku metodu i vrijednost, a to su pojmovi, ili kategorije, koje sugeriraju vjerodostojnost, autentičnost, čak i historiografsku pouzdanost.

Tekstovi u ovoj knjizi naoko su raznovrsni, ali su svi u „orbiti“ zemlje Bosne kao kompleksne vrijednosti. To je ono što ih čvrsto drži na okupu u ovoj knjizi. Riječ je uglavnom o kritičkim prikazima knjiga, o Kicinim recenzijama publikacija koje su se objavljivale tokom dužeg vremena, o promotivnim tekstovima. Očigledno, pred nama su tekstovi koji su vrijednosni u značenju autorova neizostavna kritičkog i vrijednosnog stava.

To je inače osnovno obilježje autora i ovoga njegova djela. Naime, čak i onda kada prikazuje, recimo, historičarska djela, Kico ne ostaje na ravni neutralne deskripcije, već obavezno uvodi dinamiku vrednovanja. Čitalac se ne mora baš uvijek i upravo u svemu složiti s njim, jer svako vrijedno djelo zapravo je otvoreno djelo, ali mu valja odati priznanje za zauzimanje stava, za sud vrijednosti koji konzistentno i koherentno obrazlaže.

Budući da je knjiga nastajala tokom dužeg perioda i različitim povodima, prirodno je da u njoj ima mjestimičnih ponavljanja. Uzdajući se u dobronamjernost čitaoca, sugeriram – razložno, zaista – da to shvati kao poentu, ili kao poente, koje su obilježje autorova vrijednosnog stava građenog tokom dužeg vremena.

Budući da su tekstovi nastajali u dužem vremenskom periodu – kao što sam već kazao – a da se pojavljuju upravo sada, postaje očiglednom vrijednosna konstanta na koju sam također ukazao posvećujući se vrijednostima njenoga naslova.

No, iz toga proizlazi još jedna poenta. Naime, budući da je riječ o jednome izrazito kriznom dobu, spreman sam recenzentskim sudom predstavljati ovu knjigu kao izrazito angažiranu u horizontu univerzalnih vrijednosti o kojima sam govorio povodom njenoga izvrsno artikuliranog naslova. Knjiga uvjerljivo afirmira – dijalogizirajući s drugim autorima – identitet zemlje Bosne i njenoga humana Čovjeka, jer i zemlja i Čovjek bez identiteta su ništa. Zato se upravo sada – kada nastaje ova knjiga – uporno i sa više strana juriša na Bosnu i na Bosanca, na njihove identitete.

Zanimljivo je da se značajan broj tekstova u ovoj knjizi odnosi na publikacije nastale u Kicinoj zavičajnoj Skopaljskoj dolini kao svojevrsnom mikrokosmosu. Sticajem okolnosti, isti taj prostor je moj zavičaj iz kojeg sam – nadam se – zaputio se ka vrijednostima kosmopolitizma.

No, tim povodom želim naglasiti da sam – čitajući Kicinu knjigu  i afirmiranje brojnih „tamošnjih“ vrijednosti – došao do zaključka kako su moja saznanja o povijesnim i kulturalnim vrijednostima zavičaja oskudna, ali poenta je u tome što mi se te vrijednosti u knjizi otkrivaju kao zapretane univerzalne vrijednosti zemlje Bosne i njenih dobrih ljudi a ne samo zavičaja. Ta stabilnost vrline u Bosni, povremeno izložene „olujama povijesti“ i ta nova saznanja koja nudi knjiga daju nadu u budućnost Bosne, u opstojnost njena identiteta kojeg promovira ova knjiga.

Vjerujem da nije moguća bolja recenzentska preporuka da se ova knjiga objavi i da se čita.