Piše: Bosnian News Service

Sredina septembra u Sarajevu već osam godina bila je sinonim za AJB DOC – festival dokumentarnog filma koji je daleko nadilazio svoju festivalsku formu. Bio je to prostor istine, slobode i hrabrosti, „glas za one koji ga nemaju“, ali i za one koji se ne boje da ga upotrijebe.

Ove godine, prvi put od osnivanja, AJB DOC se ne održava. Rečenica je to koja nosi tugu, kulturnu prazninu, ali i podsjetnik koliko je značio – ne samo filmskoj sceni, već i širem društvenom i medijskom prostoru u regiji.

Za organizatore, AJB DOC nije bio samo profesionalna obaveza. Bio je misija. Platforma posvećena dokumentarnim pričama koje diraju, uznemiruju, uče empatiji.

Filmovima koji nisu snimani zbog nagrada, već zbog istine. I zbog onih čiji se glas rijetko čuje – potlačenih, zaboravljenih, ušutkanih...

Free Palestine

Jedna od konstanti festivala bila je podrška Palestini. Bez diplomatskih rukavica, bez kalkulacija. Kada je bilo najteže – AJB DOC je bio tu.

Još 2019. godine festival je ugostio Rawan Damen, autoricu serijala "Al Nakba – Palestinska katastrofa", i pokrenuo projekt "Ambasador Palestine". Doveo je i Safwata Kahlouta, novinara iz Gaze, koji je donio priču o životu i otporu u opsadi.

Prošlogodišnje otvaranje obilježio je film "Tamo gdje masline plaču", a festival su pohodili izuzetni palestinski autori poput Ashire Darwish i braće Mashharawi. Na desetine palestinskih priča ispričano je upravo na AJB DOC-u – jer negdje drugdje možda ne bi dobile prostor. A morale su...

Baš onako kako je ovih dana napisao Edhem Fočo, utemeljitelj i direktor festivala:

“Prikazali smo desetine palestinskih filmova i projekata, trudili se da budemo njihov prozor u svijet. Bio on mali ili veliki. Vjerujem da nam je srce bilo na pravom mjestu i stvarno mi fali naš festival, a vjerujem i drugima. Barem možemo i moći ćemo reći da smo uvijek bili na strani pravde i istine. Free Palestine!”

Da, zaista, AJB DOC nikada nije pravio kompromise. Dok su drugi balansirali između “simpatija za sve strane”, ovaj festival je jasno i glasno osuđivao zločine – jer je – znali su - šutnja saučesništvo.

Privremena tišina

Vjerovao je u snagu dokumentarnog filma kao sredstva borbe protiv zaborava, manipulacije i nepravde.

Zato je mnogima teško prihvatiti da se ove godine ne okupljamo na projekcijama. Da nema filmova, panela, susreta, razgovora. Da nema onog posebnog sarajevskog septembarskog duha koji je AJB DOC stvarao.

Ali u ovoj privremenoj tišini ostaje ono najvažnije - AJB DOC ostaje festival koji zna što je bio i gdje je stao. I gdje će - duboko vjerujemo - nastaviti. Na strani pravde. Na strani istine. Na strani Palestine. Ali i drugih slabih, u potrebi, onih čiji glas mora da se čuje.

I dok ove godine ostajemo bez AJB DOC-a, ne ostajemo bez nade. Vjerujemo da će se iduće godine Festival vratiti u novom svjetlu – jači, glasniji i potrebniji nego ikada.

Do tada – duh festivala nastavlja živjeti. U svakom kadru koji traži pravdu. U svakom glasu koji se ne da utišati. Gradimo svoje male AJB DOC-ove bivajući „glas onih koji ga nemaju“.

Doviđenja u Sarajevu.