Danas zvanično počinje nova mektebska godina. Ovim značajnim povodom razgovarali smo s uvaženim imamom i muallimom Senaid-ef. Isaković, imam džemata Lužani, MIZ Sarajevo, o ulozi mekteba u savremenom društvu, izazovima s kojima se susreću muallimi, važnosti saradnje s roditeljima, te o budućnosti islamske tradicije među mladima.

U vremenu sve većih izazova za moralni i duhovni razvoj djece i omladine, mekteb ostaje stub odgoja, mjesto gdje se izgrađuju vrijednosti koje ostavljaju dubok trag u životima budućih generacija.

Bosnian News Service: Uvaženi ef. Isakoviću, kako vi, kao imam i dugogodišnji muallim, doživljavate ulogu mekteba u vremenu u kojem svjedočimo sve većoj otuđenosti mladih od vjerskih i moralnih vrijednosti?

Isaković: Prije svega, zahvaljujem vam se na prilici da uoči samog početka mektebske nastave govorim za vaš medij. Da putem vašeg medija skrenemo pažnju na mekteb i važnost mekteba. Uloga mekteba u vremenu u kojem svjedočimo sve većoj otuđenosti djece od moralnih, vjerskih načela, principa... sve je veća.

Ja mislim da će mekteb, inšallah, doživjeti sve veću ekspanziju jer, gledajući vrijeme u kojem živimo, sami roditelji su svjesni, zapravo svaki čovjek je svjestan, da je ovo vrijeme udaljeno od moralnih načela, gdje je puno poruka, grijeha... To nije put kojim čovjek – dakle svaki čovjek, a posebno vjernik – treba da ide.

Ljudi se vraćaju svom Gospodaru, mi imami to posebno vidimo. Kada imaju neki problem, ljudi dolaze u džamiju, padaju Allahu, dž.š., na sedždu. Tako isto i roditelji. Oni su svjesni da ono što se nudi djeci svakodnevno, posebno kada imamo u vidu ekspanziju često pogrešne primjene interneta i telekomunikacijskih sredstava, da to nije vrijednost.

Čak i ljudi koji nisu neki posebni praktikanti vjere, ali su, naravno, muslimani, i oni se odlučuju za slanje djece u mekteb. Jer su shvatili i vidjeli da je to pravi put. Da u mektebu učimo pravim vrijednostima, univerzalnim vrijednostima. Ljudi su svjesni da su tu prave vrijednosti i žele da iste vrijednosti prenesu na svoju djecu. Mislim da će s tim u vezi mekteb imati sve veću i veću ulogu.

Jer, on je pokretač. Sam Poslanik, s.a.w.s., je bio muallim – onaj koji podučava. Njegova osnovna misija jeste to – muallimska misija. Zato imamo imamsku, muallimsku, hatibsku misiju. Poslanik, a.s., je prenosio znanje, tako da ovaj naš poziv, poziv imama, jeste poziv pejgambera.

Vjerujte, ne mogu vam platiti koliko vrijedi kada vidite da dijete kojem ste bili muallim kasnije izraste u čestitog insana koji je bez poroka i u ovakvom vremenu, koji ima svoju porodicu, koji čuva svoje dostojanstvo, dostojanstvo drugih, vrijedan je, marljiv..., sve ono što mi učimo djecu u mektebima.

Molim Gospodara da imamo uspjeha u tome. To je dug put. Svi koji su podučavali moraju znati da je to proces. To nije gradivo koje samo treba savladati, memorisati, i to je to. Mi učimo vrijednosti koje se žive, koje su žive u svakodnevnom životu.

Učimo djecu pravednosti, iskrenosti, hrabrosti, ljubavi prema Poslaniku, zajednici, Domovini... Te vrijednosti traju, ali to je proces. Kao što je proces nekom čovjeku podići kuću.

Zajednica ima veliki emanet i mislim da mi učestvujemo u kreiranju jednog boljeg društva, jedne bolje Domovine, uspješnijeg društva, u moralnom i civilizacijskom iskustvu. Čim imate moralne ljude, koji ne lažu, ne kradu, koji su povjerljivi, imate bolje firme, kolektive, društvo...

Bosnian News Service: Reisul-ulema Kavazović je ovih dana istakao da je mekteb temelj vjerskog, moralnog i duhovnog identiteta djece. Kako to izgleda u praksi – na koji način mekteb oblikuje identitet djeteta u današnjem kontekstu?

Isaković: Mi gradimo moralne ličnosti. To je dio samog identiteta. Jedna od mojih misija u imamskom, muallimskom radu jeste da probudimo ljubav djece prema Uzvišenom Gospodaru, prema vjeri, prema zajednici, domovini.

Ako uspijemo na tom putu, mislim da smo najveći dio posla uradili. Svakom od nas nije mrsko raditi stvari koje volimo. Suština je da mi približimo djeci to da zavole svoga Gospodara. Da zavole Poslanika, a.s., jer je to izvor vrijednosti.

Onda je kasnije lahko te vrijednosti usađivati, graditi, razvijati, s čim se kasnije identificiraju, jer osjete ljubav. Molimo Gospodara da budemo od onih koji će buditi ljubav ljudi prema vjeri, Domovini, vrijednostima...

Kasnije se sve lahko savlada, jer je to dio njihovog identiteta. Kako je neko rekao, učenje u mladosti je kao klesanje u kamenu, učenje u starosti, kao pisanje u vodi.

To je suština. Ako u mektebu razvijemo tu ljubav, ona će biti u prsima djece, ta ljubav neće nestati.

Mi se svi sjećamo mirisa djetinjstva, nekih odsjaja iz djetinjstva, lijepih stvari. Mada je to zvučalo nekome nebitno. Možda ta jedna hatma, dova tog djeteta, gdje je ono dobilo paketić, možda će trajati cijelog života. Molimo Gospodara da taj osjećaj prati čitav život.

Kada budu u teškim izazovima, u srednjoj školi, na fakultetu, u porodici, kući, da se sjete svojih muallima i lekcija koje su učili u mektebskim učionicama. Jer je to njihov DNK, identitet, što će ih pratiti.

Nadamo se da će to pratiti njih čitav život.

Bosnian News Service: Koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi s kojima se susreću muallimi i muallime u današnjem vremenu kada je riječ o prenošenju znanja, ali i o odgoju djece?

Isaković: Mnogo je izazova koji su jako teški za muallime.

Sve je na dohvat ruke danas, ima mnogo teških utjecaja, nemamo filtriranja informacija koje idu prema djeci. Neko je dobro objasnio: „Mi smo se nekad kao djeca morali potruditi da bismo pogriješili!“ Danas ne moraš izaći iz kuće da bi napravio grešku, počinio grijeh. Ne samo djeca, već i odrasli. U svojim rukama imaju sredstvo putem kojeg mogu učiniti mnogo grešaka, grijeha, raznih stvari koje nisu moralne, koje nisu vrijednosti naše vjere. Mogućnost dodira sa svim tim je veliki izazov. To se kasnije reflektira na razvoj djece, na njihovu komunikaciju, na njihov nivo s pedagoškog aspekta.

Mislim da svi koji učestvuju u procesu odgoja i obrazovanja osjećaju to. Da su nove generacije slabašnije, manje otporne od ranijih generacija upravo zato što imaju mnogo dodira, koji su zapravo distrakcije.

Imamo realan problem i s koncentracijom djece, sa čuvanjem njihove pažnje, jer imaju toliko distrakcija koje su pogubne za njihovo mentalno i fizičko zdravlje, razvoj duha, vrijednosti. Kako kaže jedan moj prijatelj, možda ćemo tek za 20–30 godina proučavati kakav je utjecaj modernih tehnologija bio na čovjeka, posebno na djecu koja nemaju odbrambene mehanizme, neku zaštitu. Nama je boriti se, tražiti nova rješenja. Mi se borimo za njihovu pažnju, ljubav... Za mekteb je prva i najvažnija stvar da izgradi vjernika i moralnog čovjeka, a kasnije stvari dođu na svoje.

Bosnian News Service: Naglašava se potreba za inovativnim pristupima u mektebskoj pouci. Možete li podijeliti neka konkretna iskustva iz vašeg džemata – kako kombinujete tradiciju i savremene metode u radu s djecom?

Isaković: Ove generacije koje odrastaju u vremenu mas medija i svega što se nudi, njihova pažnja i ostalo, zahtijevaju razne inovativne pristupe. Mektebska učionica je živi organizam koji muallim mora da osjeti. Svaki put u učionici morate iskoristiti sve kapacitete koje imate da biste držali pažnju i privukli ih. Da biste im prenijeli neke vrijednosti, neka znanja... Mektebska učionica je psihički i fizički ponekad iscrpljujuća, ali to je mjesto najslađih plodova. Naše najvažnije imamsko guvno jeste upravo mekteb.

Sarajevski medžlis posebno ima najsavremenije učionice u smislu multimedije, imamo razne izlete. Imali smo otvoreni mektebski dan da privučemo djecu. Da im pokažemo da smo i to mi, da je i to dio naše vjere. Djelujemo kroz razne programe u džamiji, van džamije. S omladincima u najosjetljivijoj dobi prijelaza iz osnovne u srednju školu idemo u kina, posjećujemo određena mjesta.

Svako dijete i učionica su živi organizam kojem morate prići. Mora ga muallim osjetiti – šta je to što mu treba. Da osjeti ako je došao dan gdje ne možemo učiti Kur'an, da nam je koncentracija pala, ili smo se zasitili, ako vidite da su djeca umorna. Moramo djeci ponuditi nešto što će im držati pažnju. Islamska zajednica, također, BiH ima svoje planove i programe.

Bosnian News Service: Koliko su roditelji danas svjesni važnosti mekteba i kakva je njihova saradnja s imamima i muallimima?

Isaković: Mislim da su roditelji jako svjesni. Imam najpozitivnija iskustva upravo s roditeljima. Meni je neprocjenjivo njihovo povjerenje – povjerenje roditelja koji su dali meni i svim kolegama na povjerenje svoju djecu.

Svjesni su da je mekteb mjesto gdje izgrađujemo vrijednosti koje će obilježiti živote njihove djece. Mi tu odgajamo pobjedničke generacije u svim sferama, a ne samo da učimo sure ili čitati Kur'an, što je, također, iznimno važno.

Ljudi su toga svjesni, daju nam povjerenje. Ja imam prelijep feedback od roditelja. Zato je važno da imamo dobar odnos muallim – roditelj. Da to bude odnos uvažavanja, poštovanja, povjerenja... Apsolutnog shvatanja da i ja i roditelj želimo istu stvar – da imamo izraslog čovjeka ili ženu kojim ćemo se i on i ja ponositi.

Vjerujte, dok pričam, dolaze mi emocije, sjećajući se, viđajući ljude u čijem procesu odgoja smo učestvovali. Ta djeca dođu da kažu da se žene/udaju. Ponosni smo kada vidimo da je to odrastao čovjek, da ima porodicu, da ide pravim putem. Bitno je povjerenje, uvažavanje, podrška na liniji imam – roditelj, u najboljoj želji.

Bosnian News Service: Reisul-ulema je, također, kazao da „od mekteba zavisi i budućnost islamske tradicije u našem narodu“. Kako vi vidite tu budućnost i šta je, po vašem mišljenju, ključno za njeno očuvanje?

Isaković: Naša domovina BiH je takva kakva jeste, na mjestu kakvom jeste, s izazovima kakvi jesu. Ja sam optimističan da ovo vrijeme slobode mi koristimo na pravi način.

Ovo je vrijeme prelijepih mogućnosti za sve nas u BiH – da jačamo svoje kapacitete, produbljujemo i osnažujemo na svim poljima: odgoja, obrazovanja, kulture, nauke, sporta...

Optimističan sam za našu Domovinu. Za sve što se dešava u njoj. Za djecu i ljude, narod, narod koji će izrasti u dobar narod. Moramo shvatiti: stvari ne mogu doći preko noći. Ako je Poslaniku Muhammedu, a.s., trebalo 23 godine, kao najboljem čovjeku i onome koji je bio u direktnoj komunikaciji s Uzvišenim Bogom, nama treba daleko više.

Moramo toga biti svjesni, a ne požurivati stvar.

Imamo svoju Domovinu, svoju vjeru. To trebamo ljubomorno čuvati. Treba raditi. Treba se boriti. Niko ništa nije dobio džaba – nećemo ni mi. Ne treba se zavaravati da će neko drugi riješiti naše probleme. Neće. Treba uzeti stvar u svoje ruke!

Uz Božiju pomoć, to će biti dobro.

Gledajući ovih 14.000 djece koja idu u mekteb u Sarajevu – to ne može podbaciti!

To je 14.000 čestitih ljudi koji će za 10 godina raditi u gradu, privređivati, biti ministri, načelnici... Oni neće zaboraviti mektebske lekcije.

Oni će se toga sjećati i bit će bolji nego mi. To je naša ideja i zadaća. I ova zajednica i Domovina će biti jači, bolji. I da se neće dogoditi stvari koje su se dešavale u prošlosti – zbog naše naivnosti, slabosti, nespremnosti ili drugih razloga.

Iz dna duše sam optimističan. To nas uči vjera. Sjećate se kada su Poslanik, a.s., i ashabi našli u pustinji mrtvu životinju, pa Poslanik rekao – uprkos užasnom prizoru: „Vidi kako ima lijepe zube.“ Tako i mi, uprkos svim teškoćama, treba da vidimo da imamo lijepu vjeru, Domovinu – za koje vrijedi da se čovjek bori i daje svoj maksimum, svako u svom kapacitetu i na mjestu gdje radi.

Bosnian News Service: Na kraju, Vaša poruka roditeljima i učenicima u povodu početka nove mektebske godine?

Isaković: Na početku mektebske godine svim roditeljima i učenicima hoću da poručim i podsjetim na ono kako kaže Uzvišeni Gospodar: „Mi smo čovjeka stvorili da se trudi.“

Uspjeh zavisi od Gospodara. Trud je nešto što imamo u rukama. Imamo šansu da budemo bolji, jači, uspješniji. Nekoliko stvari se ne može vratiti – jedna od njih jeste propuštena prilika. Mi imamo priliku kroz proces učenja – u školama, u mektebu, kroz razne mogućnosti – da odgajamo djecu, ali i sebe.

Naša djeca će biti kakvi smo mi. Znate ono – idu babo i sin. Babo ide ispred i kaže: „Pazi sine kuda hodaš.“

A sin odgovara: „Samo ti hodaj, babo, ja idem za tobom.“

Ne možemo očekivati da naša djeca budu čestita, a da mi nismo takvi. To je poruka roditeljima. Ono što želite da vaša djeca budu – morate biti vi, moramo biti mi.

Naša djeca su u procesu učenja.

Samo naukom, znanjem, vještinama, bit ćemo korisni sebi, porodici, zajednici, Islamskoj zajednici, Domovini i ummetu. Molim Gospodara da nas pomogne. Da bude zadovoljan s nama. Da nam bude na pomoći i da nas uvede u Džennet s Poslanikom, vjerovjesnicima, poslanicima i čestitim ljudima.