"Molila sam da me ne vode na operaciju. Govorila sam da svakako neću i ne mogu više imati djece. Ali sam ipak morala biti sterilizirana."

Priča Kalbinur Sidik, učiteljice kineskog jezika iz grada Urumči u kineskoj regiji Xinjiang.

Govori o proceduri koju su prošle hiljade ujgurskih žena i djevojaka koje su bile zatočene ili su, kao Kalbinur bile primorane raditi u kampovima za ovu muslimansku manjinu u Kini, prenosi Radio Slobodna Europa.

Vjeruje se da je oko milion Ujgura zatočeno u posljednjih nekoliko godina. Kineska vlada to pravda "borbom protiv radikalizacije" i opisuje kao "kampove za preodgoj".

"Nekim djevojkama davali su tablete koje su dovodile do naglog i trajnog prestanka menstruacije. Mene su odveli u bolnicu i podvrgnuli me zahvatu trajne sterilizacije", ispričala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Kalbinur tokom posjete Sarajevu, gdje je govorila na ujgurskoj konferenciji koja je za cilj imala sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici, na 30. godišnjicu, i skretanje pažnje na "genocid nad Ujgurima u Istočnom Turkestanu" (ujgurski naziv za regiju Xinjiang).

Upravo je Bosna i Hercegovina "prvi pečat" u pasošu koji je Kalbinur dobila u Nizozemskoj.

Učiteljica u logoru

Kalbinur je radila kao učiteljica kineskog u osnovnoj školi u Urumčiju, gdje je i završila fakultet.

Sve dok jednog dana u februaru 2017. godine nije pozvana u zgradu u općinski ured. Tamo joj je, kako kaže, partijski sekretar rekao da će joj biti dodijeljena nova pozicija – da će podučavati nepismene ljude.

"Dobili smo papire da potpišemo. Nismo ih mogli ni pročitati", kaže ova žena, svjedokinja logora za Ujgure.

Nakon što su potpisali papire, sekretar joj je rekao da sve mora držati u tajnosti.

Kaže posebno se obratio njoj: "Učiteljice Ka, vi imate kćerku u Nizozemskoj, zar ne? Znate, Kina i Nizozemska su vrlo bliske, mi možemo vašu kćerku vratiti."

"Tako me ucijenio odmah na početku", prisjeća se Kalbinur.

 Njihov jedini 'zločin' bio je to što su Ujguri

Tada je dobila i kontakt jednog kineskog policajca čiji je zadatak bio da je odvozi i dovozi na njeno novo radno mjesto.

Kalbinur je radila u dva kampa. Najprije u kampu za muškarce. Kaže da je tamo vidjela poniženja i mučenja.

"Ljudi su zavezani prisiljeni da pužu da bi ušli u 'učionice'. Patili su na svaki način. Nekad bih čula u učionici vrisku i zapomaganja iz drugih prostorija", prisjeća se.

Kaže da su svi bili Ujguri iz različitih dijelova regije.

"Dolazili su iz svih gradova Istočnog Turkestana – iz svih mjesta. Nisu to bili samo vjerski učenjaci ili imami, nego ljudi iz svih slojeva društva: profesori, akademici, biznismeni, filantropi, doktori nauka, pa čak i oni koji su studirali u inozemstvu", kaže Kalbinur.

"Ti ljudi nisu imali nikakvu potrebu za dodatnim obrazovanjem – većina ih je bila visoko obrazovana. Njihov jedini 'zločin' bio je to što su Ujguri."

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.