Pišu: Tyler Pager i David E. Sanger

Nedostatak proboja nakon 21 sata pregovora ostavlja Trumpovu administraciju suočenu s nekoliko neugodnih opcija.

Neuspjeh potpredsjednika JD Vancea da u jednoj, maratonskoj rundi pregovora o iranskom nuklearnom programu izdejstvuje ustupke koje su Sjedinjene Države tražile nije bio iznenađenje.

Ali šta sada?

Ovaj neuspjeh ostavlja Trumpovu administraciju pred nekoliko neugodnih izbora: dugotrajne pregovore s Teheranom o budućnosti njegovog nuklearnog programa ili nastavak rata koji je već izazvao najveći poremećaj u energetskom sektoru u modernom dobu, uz mogućnost dugotrajne borbe oko kontrole Hormuškog moreuza.

Zvaničnici Bijele kuće rekli su da će prepustiti predsjedniku Trumpu — koji je otputovao na Floridu za vikend kako bi prisustvovao UFC meču — da objavi naredne korake administracije. No, svaki od tih puteva nosi značajne strateške i političke rizike.

Vance je rekao vrlo malo o onome što se događalo tokom više od 21 sata pregovora, sugerirajući da je Irancima ponudio prijedlog „uzmi ili ostavi“ za trajno okončanje njihovog nuklearnog programa — i da su ga oni odbili.

„Vrlo smo jasno stavili do znanja koje su naše crvene linije,“ rekao je Vance novinarima, „i na šta smo spremni pristati.“ Dodao je: „Oni su odlučili da ne prihvate naše uslove.“

U tom smislu, ovi pregovori se čine vrlo sličnim onima koji su završili u ćorsokaku u Ženevi krajem februara, nakon čega je Trump naredio ono što je postalo 38 dana raketnih i zračnih napada širom Irana, usmjerenih na njegove raketne zalihe, vojne baze i industrijsku infrastrukturu za proizvodnju oružja.

Trumpova procjena — koju je više puta ponavljao proteklog mjeseca — bila je da će Iran promijeniti stav suočen s ogromnom demonstracijom američke vojne moći, pri čemu je, prema Pentagonu, pogođeno više od 13.000 ciljeva. S druge strane, Iranci su bili odlučni pokazati da ih nikakva količina američkog oružja neće prisiliti na popuštanje.

„Teški gubici naših velikana, najmilijih i sunarodnjaka učvrstili su našu odlučnost da još snažnije nego ikada branimo interese i prava iranskog naroda,“ saopćilo je iransko ministarstvo vanjskih poslova dok je Vance odlazio s vojnog aerodroma, za sada bez rezultata.

Možda će se to promijeniti. No, strah administracije od uvlačenja u složene i dugotrajne pregovore s Iranom je očit. Trump vjeruje da je izašao kao pobjednik iz sukoba i da bi, kako kaže njegov izaslanik Steve Witkoff, Iran jednostavno trebao „kapitulirati“.

To, međutim, nije način na koji su se stvari ranije odvijale. Posljednji veliki sporazum između Teherana i Washingtona, postignut tokom administracije Baracka Obame, pregovaran je dvije godine i uključivao je brojne kompromise — uključujući dozvolu Iranu da zadrži manju količinu nuklearnog materijala i postepeno ukidanje ograničenja do 2030. godine, kada bi Iran mogao provoditi aktivnosti dopuštene Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja.

Zastoj s kojim se Vance suočio u suštini je isti kao onaj koji je blokirao pregovore krajem februara i doveo do vojne akcije. Tada su Iranci nudili da „suspendiraju“ nuklearne aktivnosti na nekoliko godina, ali ne i da se odreknu zaliha urana blizu nivoa za oružje niti trajno odustanu od obogaćivanja na svom tlu.

Za Iran, to je pravo koje proizlazi iz članstva u Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja; za Amerikance, to je znak da Iran želi zadržati mogućnost izrade nuklearnog oružja, čak i ako je nikada ne iskoristi.

Čini se da je 38 dana rata dodatno učvrstilo ove stavove, a ne ih ublažilo.

Trumpova glavna poluga sada je prijetnja nastavkom velikih borbenih operacija, posebno jer krhko dvosedmično primirje ističe 21. aprila. No, iako bi se ta prijetnja mogla koristiti, ona nije politički održiva opcija — a Iranci to znaju.

Trump je proglasio primirje djelomično kako bi ublažio posljedice gubitka 20% svjetske nafte, što je dovelo do rasta cijena goriva i nestašica ključnih resursa poput gnojiva i helija za proizvodnju poluprovodnika. Obnova rata bi vjerovatno dodatno pogoršala situaciju i povećala inflaciju.

Najhitnije pitanje sada je ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Iranci su ga stavili na vrh liste tema, zajedno s nuklearnim pitanjem, ratnim reparacijama, ukidanjem sankcija i potpunim završetkom rata.

Kontrola ovog ključnog plovnog puta sada je povezana s iranskim zahtjevima — uključujući nadoknadu štete i ukidanje višedecenijskih sankcija. SAD su odbile prvi zahtjev, dok drugi vide kao moguć samo postepeno.

Ono što je Vanceova posjeta jasno pokazala jeste da obje strane vjeruju da su izašle kao pobjednici iz prve faze sukoba: SAD zbog vojne nadmoći, Iran zbog opstanka. Nijedna strana trenutno ne djeluje spremna na kompromis.

 Prijevod: Dr. Sejo Sušić