Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.

__________________________________________________________________________________________________

Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo

Ovdje se umire da bi se živjelo

(Mak Dizdar, Kameni spavač)

Ono što se dogodilo protekle subote, 23. augusta, u Stocu nije samo nastavak zgradnje novog mezarja – to je početak otpora, dostojanstva i borbe za osnovna ljudska prava. To je čin prkosa protiv višedecenijskog institucionalnog ponižavanja i nastavak puta kojim su se Bošnjaci, povratnici u Hercegovinu, odlučno vratili na svoja ognjišta nakon progona, logora, rušenja spomenika i pokušaja brisanja iz historije, piše Bosnian News Service.

Više od stotinu građana, bez buke i velikih riječi, uzeli su alat u ruke i počeli zidati – ne samo mezarje, već i zid dostojanstva, odlučnosti i samopoštovanja. Taj čin nije usmjeren ni protiv koga, ali jeste poruka svima: “Dosta je bilo!”

Godinama unazad, bošnjačka zajednica u Stocu trpi sistemsku diskriminaciju – od obrazovanja, zapošljavanja, zastupljenosti u vlasti -  do osnovnog prava da dostojanstveno ukopaju svoje najmilije?!

Gradska administracija, predvođena HDZ-om BiH, prvo daje dozvolu za izgradnju mezarja, a zatim je, bez ikakvog pravnog i moralnog utemeljenja – poništava. Takav potez nije birokratska greška. To je politička poruka, i to HDZ-ova vlast - iskreno kazano - ne krije.

Poruka je jasna - da Bošnjaci nisu poželjni, ni živi, ni mrtvi.

Posebno je porazno što se u ovakvom trenutku nameće i Prostorni plan Stoca bez saglasnosti ijednog bošnjačkog vijećnika, iako Bošnjaci čine gotovo polovinu stanovništva grada. To je brutalna demonstracija političke sile, ali i nastavak pokušaja da se kroz “zakonite” procedure cementira nepravda.

Zato je ovaj trenutak važan za cijelu bošnjačku, odnosno probosansku politiku – jer pokazuje da narod neće vječno čekati da institucije, a i njihovi nemušti nominalni predstavnici - počnu raditi svoj posao.

Bošnjaci Stoca nisu tražili sukob. Tražili su samo prostor za mir i smrt, nakon što im je već jednom u ratu oduzeti i mir i pravo na život. Ovaj put odlučili su da sami pišu pravdu. Tiho, ali odlučno. Nije im prvi put...

Zid koji se gradi u Popratima nije samo granica mezarja – to je granica između dostojanstva i poniženja, između otpora i šutnje, između prisustva i nestanka.

Sve relevantne institucije, domaće i međunarodne, morale bi da se, napokon, jasno očituju o ovakvim aktima diskriminacije i spriječe dalju getoizaciju Bošnjaka u Hercegovini. Jer ako danas šutimo nad pravom na mezarje, sutra ćemo šutjeti i nad pravom na slobodu, na život….

Bošnjaci Stoca su danas pokazali ono što nas historija uči – kada država zakaže, narod ustaje. I kada šutnja postane neizdrživa, istina progovori kroz djela!

Ima mnogo simbolike u činjenici da se ovo desilo u neposrednoj blizini čuvene nekropole stećaka, temelja državnosti naše domovine, kulture i identiteta.

To je i jasan znak:

Ovo je trenutak buđenja kamenih spavača!