Piše: Edin Subašić (Al Jazeera Balkans)
Postojanje, pa i sadržaj dokumenta Drugi memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (Memorandum 2), koji je nastao još 2011, nisu nikakva tajna. Naprotiv, nakon što je vrlo brzo procurio u javnost, dokument koji je svojevrsni orijentir za djelovanje članova Vlade Republike Srbije, ali i zvaničnika Republike Srpske, detaljno je analiziran i "pročitan" kao državotvorna strategija za nastavak projekta "Velike Srbije" i njegovu finalizaciju u miru. Mnogi elementi u vremenu od njegovog nastanka pokazali su se besmislenima i neprovodivima, pa u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije shvaćen dovoljno ozbiljno.
Znatan broj uputstava prepoznali smo u praksi političkih odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i ponašanju političara iz RS-a, prenosi Al Jazeera Balkans.
Na ovaj dokument nedavno je podsjetio Bogić Bogićević javno istakavši, kao opasan državni problem, sveopću jalovost probosanske intelektualne elite u Bosni i Hercegovini koja nema nikakav odgovor na velikosrpsku strategiju. Memorandum 2 sada više nego ikad dobija na značaju zbog proste činjenice što je njegov glavni provoditelj za Bosnu i Hercegovinu Milorad Dodik danas član Predsjedništva države, gdje će koristiti svaku priliku da realizira upute "oca nacije" o tome "kako u miru dobiti ono što su Srbi izgubili u ratovima", jer "srpski porazi nisu konačni", kako je pisao Ćosić.
Dakle, možemo očekivati da ćemo u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine svakodnevno prisustvovati nekom taktičkom manevru Milorada Dodika u skladu s tim dokumentom, od opstrukcije NATO puta, određivanja trase kružnog autoputa što povezuje Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, pa do manipulacija u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, gdje SNSD i HDZBiH imaju veliku mogućnost utjecaja na odluke.
Trasa autoputa, hidroelektrane...
Recimo, jedan od najsvježijih primjera Dodikovog ponašanja u skladu s Memorandumom 2 jest njegovo insistiranje na trasi autoputa koji će kružno povezivati Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Kod srbijanskih saobraćajnih eksperata bilo je vidljivo forsiranje trasa koje bi što više išle kroz RS, što je razumljivo s lokal-interesnog aspekta, ali i sa strateškog. Također, indikativno je i Dodikovo ponašanje u vezi s načinom raščišćavanja vlasništva nad hidroelektranama na Drini, gdje on redovno zastupa interes Srbije. Također, najnovije planove za gradnju tri nove hidroelektrane na Drini nastoji predstaviti kao stvar koja se tiče samo Srbije i RS-a.
A sve je to u skladu s odredbom iz Memoranduma 2 koja glasi: "Neophodno je RS i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski, a posebno čvrstu saradnju treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidro i termoelektrana". Odnosno, Dodik od prvog dana mandata s pozicije Predsjedništva radi po planu SANU-a.
Nedavni sastanak entitetskih i državnog ministra komunikacija s Dodikom bio je tek prvi i svakako ne odlučujući na tu temu. No, indikativno je da su partneri iz RS-a progurali trasu koja u svakom slučaju pokriva pravac tzv. "koridora kroz Posavinu" i Brčko, što je u smislu teritorijalnog kontinuiteta "Ahilova peta" RS-a, a veza tom trasom s Beogradom nulti je prioritet Banje Luke. Isto tako, južni dio cestovne kružnice po toj varijanti trase išao bi kroz istočnu Bosnu, bez obzira na to što je struka rekla da je ta trasa ekonomski neisplativa zbog zanemarljivih potreba stanovništva, industrije i malog prometa vozila. Izgleda da je važniji cilj (od ekonomske isplativosti) povezivanje istočnog dijela RS-a sa Srbijom. Posebno je pitanje način finansiranja puta, za šta je zainteresirana Turska.
Hoće li se biti riječ o kreditu (koliko povoljnom?) ili turskoj investiciji, a zatim koncesiji još nije jasno. Upravo se u toj nejasnoći krije opasnost da se RS i Srbija povežu o trošku i na štetu Bosne i Hercegovine, što bi bio strateški dobitak velikosrpskih planera. A to nije i jedini zadatak iz Memoranduma 2 na kojem Dodik aktivno radi.
Eskalacija negiranja Bosne i Hercegovine, genocida...
Kao i prvi Memorandum SANU-a iz 1986, i ovaj drugi nastao je iz glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko koautora iz SANU-a bosanskohercegovačkog porijekla. Tretira se kao nezvanični dokument za internu upotrebu u Vladi Srbije s naznakom za "čitanje bez daljeg rasturanja". Ovaj status "nezvaničnosti" stari je pravno-politički trik srbijanskih vlasti koji primjenjuju kad nešto žele provesti nelegalnim sredstvima, a pritom zaštititi zvanične organe od odgovornosti ako dokument proizvede pravne posljedice (istu funkciju imale su tzv. paravojne jedinice, za čije zločine u ratu država Srbija "nije bila odgovorna").
Među najočitijim akcijama trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine jest neprestano negiranje Bosne i Hecegovine kao države, njene perspektivnosti i održivosti. U Memorandumu 2 uputa glasi: "Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom." Također, u dokumentu stoji i: "Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“
Sjetimo li se opstrukcija pri donošenju Zakona o JMB-u građana, jasno je da je tu riječ o ometanju zakona koji nije bio "pretnja za RS", ali jest prilika da se fingira situacija kako se u državnom parlamentu baš ništa ne može dogovoriti. Osim toga, u političkoj praksi Milorada Dodika jest bezbroj izjava, kao, npr: "Šta vi (Bošnjaci, op. a.) imate od toga što ne date da se odvojimo? Ovo nije zajednička država, svi smo njeni zarobljenici i BiH ništa ne vrijedi." Ili: "Bosna i Hercegovina je za Srbe moranje, a ne opredjeljenje, a ni to nije konačno." Sad kad je Dodik praktično šef države takve izjave vrlo su problematične s moralne, logičke i mentalne strane, ali i s pravne. Visoki predstavnik u prošlosti je i za mnogo manje antidejtonske poruke smjenjivao članove Predsjedništva, tako da je pitanje – zna li Dodik sada da za takav vokabular neće biti kažnjen i je li to prešutni stav međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini?
Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!