Piše: Idriz ef. Bušatlić

Zabilježi se i ove godine da se na Ajvatovici, tom starom vrelu dove, skrušenosti i sjećanja na dobre ljude, opet gurahu oni kojima je srce u vlasti, a ne u Istini. Pod šatorima pobožnosti slikaše se oni koji narod dijele, obećanja krše i amanete prodaju, pa i svetu zemlju svojim koracima uprljaše.

Da ustane siromah Abdulvehab Ilhamija iz svoga kabura, opet bi zavapio: „Čudan zeman nastade!“ Jer oni koje je nekad korio zbog sile i oholosti danas bi među prvima sjedili na počasnim mjestima. Da se javi Hasan Kaimija, opomenuo bi da dova i politika ne mogu piti iz iste čaše kada je ta čaša puna laži. A šejh Fejzullah Hadžibajrić, čovjek zikra i tihog hizmeta, vjerovatno bi se sklonio od te vreve i upitao: „Kada ste posljednji put došli ovdje radi Boga, a ne radi fotografije?“

Ajvatovica nije nastala da bi se moćnici pokazivali narodu, nego da bi se narod pokazao pred Gospodarom. Nije stijena pukla pred vojskom, ni pred sultanom, ni pred vezirom, nego pred dovom iskrenog čovjeka. Zato se valja bojati dana kada na mjestu dove bude više govora o strankama nego o pokajanju, više zastava prolazne vlasti nego barjaka čiste namjere.

A Bog najbolje zna koliko je koja stopa došla radi Njega, a koliko radi izbora.

Napomena: Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku bh. informativnog servisa INS.