Postoje ljudi čiji odlazak ne može stati u jednu vijest, jednu dženazu ili jedan oproštajni govor. Njihovo prisustvo ostaje među ljudima kroz znanje koje su dijelili, riječi koje su ostavljali iza sebe i trag koji su urezali u generacije svojih studenata. Takav je bio Orhan Bajraktarević, profesor emeritus, filozof, mislilac i čovjek koji je vjerovao da pravo znanje nema vrijednost ako čovjeka ne učini boljim, plemenitijim i bližim drugima, prenosi NTV Hayat.
U amfiteatru Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu danas su se okupili njegovi studenti, prijatelji, kolege i poštovaoci kako bi kroz skup sjećanja i hatma-dovu odali počast profesoru čije je ime godinama bilo sinonim za mudrost, smirenost i dostojanstvo. Skup sjećanja inicirali su Vijeće Fakulteta islamskih nauka na čelu s dekanom prof. dr. Mustafom Hasanijem i Katedra za islamsku filozofiju. Program je započeo učenjem Kur’ana i hatma-dove koju su proučili profesori, saradnici, zaposlenici FIN-a i bliski prijatelji profesora.
Skupom je moderirala prof. dr. Zehra Alispahić, koja je kazala:
Ovdje obično govorimo o naučnim dostignućima profesora i studenata FIN-a, ali danas se sjećamo dragih ljudi koji su nas napustili i vraćaju se svome Gospodaru, a mi učimo dove za njih.
Rođen 29. maja 1956. godine u Špionici kod Srebrenika, profesor Bajraktarević pripadao je generaciji ljudi koja je znanje nosila sa poštovanjem, gotovo kao ibadet.
Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu zasnovao je stalni radni odnos 1988. godine kao asistent na predmetu Islamska filozofija. Tokom više od tri decenije prošao je sva akademska zvanja, od asistenta i višeg asistenta do docenta, vanrednog i redovnog profesora, sve do odlaska u penziju 2023. godine.
Senat Univerziteta u Sarajevu iste godine dodijelio mu je počasno zvanje profesora emeritusa.
Put znanja vodio ga je kroz Gazi Husrev-begovu medresu, Filozofski fakultet, Kairo, Sarajevo i Zagreb. Bio je prevodilac arapskog jezika, glavni urednik Preporoda, učesnik brojnih međunarodnih konferencija i autor više knjiga i desetina radova iz oblasti islamske filozofije, etike, estetike, kulture i civilizacije.
Još u medresi je odudarao od drugih
Akademik Enes Karić prisjetio se prvih tekstova i studentskih dana profesora Bajraktarevića, govoreći o njegovoj ranoj ozbiljnosti, kritičkom duhu i posebnoj ličnosti koja je još u medresanskim danima odudarala od drugih.
Ja ću se u ovih nekoliko minuta podsjetiti uspomena sa Orhanom kroz Zemzem i Preporod - kazao je Karić, podsjećajući kako je Bajraktarević još kao učenik prvog razreda medrese pokazivao izuzetnu zrelost i interes za društvena pitanja.
Govoreći o njegovom angažmanu u časopisu Zemzem, podsjetio je i na esej „Poruka maturantima“, u kojem je Bajraktarević čak sedam puta ponovio riječ maturanti, pozivajući mlade da vjeruju kako islam može ponovo doživjeti svoj procvat.
Pisao je: ‘Ako je islam mogao prvi put uspjeti, što ne bi opet? Možete li vi zamisliti da biste bili nositelji tog uspjeha ponovo?’ - prenio je Karić.
Bio je pasionirani čitatelj knjiga i poezije. Mi smo u medresi morali kratko šišati kosu, a on je uvijek imao svoju frizuru i lijepu vjetrovku. Bio je uvijek svoj, ali nikada zlonamjeran - kazao je Karić.
Volio je poeziju, razgovor i slobodu mišljenja
Doc. dr. Samedin Kadić kazao je da je profesor Bajraktarević studente učio misliti kroz pitanja, raspravu i suprotstavljanje stavova.
Vjerovao je da mišljenje počinje pitanjem i nemirom - rekao je Kadić, dodajući da je studente tretirao kao zrele ljude, a ne kao pasivne slušaoce.
Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u BiH prof. dr. Enes Ljevaković istakao je kako je profesor Bajraktarević bio čovjek koji se nije dao ukalupiti niti svrstati u unaprijed zadane obrasce mišljenja.
Nije se libio da iskaže svoje mišljenje i brani svoje stavove, čak i kada bi većina mislila drugačije - kazao je Ljevaković.
Čovjek dijaloga i prijateljstva
Govoreći o dugogodišnjem prijateljstvu sa profesorom Bajraktarevićem, Šerif Mujkanović kazao je kako njihovo druženje traje gotovo pola stoljeća, još od studentskih dana na Filozofskom fakultetu.
Pedeset godina je ravno kako smo se mi počeli družiti. To je dug period, buran i interesantan. Na Filozofskom fakultetu tada se uspjela upisati manja grupa ljudi i mi smo se veoma brzo zbližili. Znali smo mnogo jedni o drugima - prisjetio se.
Na kraju je govorio o njegovoj ljudskoj veličini i posljednjim susretima.
Nikada nije govorio loše o drugim ljudima, makar bio u sukobu s njima. Ako bi neko u njegovom društvu počeo govoriti ružno o drugima, samo bi šutio - rekao je.
Prisjetio se i njihovog posljednjeg razgovora.
Imali smo običaj da nas pet-šest zajedno iftari. Posljednji put nam je rekao: ‘Slušaj, ne mogu doći, nisam dobro.’ Tada još nismo znali da je već ozbiljno bolestan. Naš posljednji susret bio je u bolnici, prije nego što je preselio - kazao je Mujkanović.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!