U šokantnoj ostavci koja je uzdrmala Washington, bivši direktor Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent iznio je ono što su mnogi dugo sumnjali, ali su se rijetki usudili javno reći: Izrael sistematski potkopava mir na Bliskom istoku kako bi služio vlastitoj ekspanzionističkoj agendi.
Joe Kent, 20-godišnji veteran specijalnih snaga američke vojske i suprug poginule pripadnice vojske (Gold Star), koji je izgubio svoju prvu suprugu u samoubilačkom napadu u Siriji, nije birao riječi. Njegova optužba je jednostavna, ali razorna: Izrael namjerno sabotira diplomatska rješenja jer mir ugrožava njegove strateške ciljeve.
Atentat na sam mir
Najupečatljiviji dokaz koji podupire Kentovu tvrdnju jeste ciljano ubistvo Alija Larijanija, savjetnika za nacionalnu sigurnost Irana i glavnog nuklearnog pregovarača.
Prema Kentu, Larijani nije bio samo još jedan iranski zvaničnik—bio je aktivno uključen u pregovore koji su mogli smanjiti regionalne tenzije.
„Larijani je želio postići dogovor“, otkrio je Kent u intervjuu za Tuckera Carlsona. Ali umjesto diplomatije, američko-izraelski udari eliminirali su njega, njegovog sina i više članova osoblja. Poruka je bila jasna: svako ko je spreman pregovarati o miru postaje meta.
Ovo nije bila samo još jedna vojna operacija. Larijani je predstavljao pragmatično krilo iranskog establišmenta—nekoga ko je bio sposoban voditi pregovore potrebne za okončanje sukoba. Njegovim uklanjanjem, Izrael je osigurao da je put pregovora zatvoren, ostavljajući samo put eskalacije.
Energetski rat pod krinkom sigurnosti
Kentova druga eksplozivna tvrdnja odnosi se na energetsku infrastrukturu. On tvrdi da su strateške prilike—posebno katarski gas koji bi mogao stabilizirati globalna tržišta—namjerno napadnute kako bi se povećale tenzije, a ne smanjile.
Činjenice idu u prilog njegovoj tvrdnji. Dana 18. marta 2026. Izrael je pokrenuo značajan zračni napad na iransko plinsko polje South Pars, koje osigurava gotovo 70% domaćeg gasa u Iranu. Premijer Benjamin Netanyahu priznao je da je Izrael „djelovao samostalno“ u ovom napadu. Rezultat? Iran je uzvratio napadom na katarski Ras Laffan Industrial City—najveće svjetsko LNG čvorište—oštetivši oko 17% izvoznog kapaciteta Katara.
Globalne cijene gasa skočile su prema 117 dolara po barelu. Britanski referentni indeks dostigao je gotovo 183 penija po termu. Tržišta su destabilizirana. A zašto?
Evo neugodne istine: stabilno energetsko tržište zasnovano na katarskom i iranskom gasu smanjilo bi poticaje za sukob. Napadom na ovu infrastrukturu, Izrael je osigurao da ekonomska međuzavisnost—često temelj trajnog mira—ostane nemoguća.
Čak se i predsjednik Trump distancirao od napada, navodeći da SAD „nije znao ništa o ovom konkretnom udaru“ i opisujući ga kao izraelsko „nasilno reagovanje“. Kada američki predsjednik osjeti potrebu da se javno ogradi od postupaka svog najbližeg regionalnog saveznika, nešto je suštinski pogrešno.
Strategija „Clean Break“: 30 godina sabotaže
Kentove optužbe nisu nastale niotkuda. One odražavaju konzistentan obrazac koji datira iz 1996. godine, kada je grupa neokonzervativaca—među kojima su bili i kasniji članovi administracije Georgea W. Busha—izradila dokument pod nazivom „A Clean Break: A New Strategy for Securing the Realm“.
Ovaj dokument, pripremljen za Netanyahua, eksplicitno je odbacio princip „zemlja za mir“ i predložio preuređenje Bliskog istoka kroz vojne sukobe i promjene režima. Identificirao je Irak, Siriju, Liban, Libiju i Iran kao ciljeve. Pozivao je na „uklanjanje Saddama Husseina s vlasti“ i „slabljenje, obuzdavanje, pa čak i potiskivanje Sirije“.
Tri decenije kasnije, živimo posljedice. Rat u Iraku odnio je hiljade američkih života. Sirija je potonula u katastrofalan građanski rat. A sada se Iran suočava s kontinuiranim napadima. Sve to dok je izraelska sigurnost—ne američka—ostala centralni cilj.
Kent je u svojoj ostavci direktno povezao ove tačke: „Jasno je da smo započeli ovaj rat pod pritiskom Izraela i njegovog moćnog američkog lobija… Ovo je ista taktika kojom su nas Izraelci uvukli u katastrofalni rat u Iraku.“
Ljudska cijena
Možda najteži dio Kentovih optužbi je lične prirode. Njegova supruga, kriptolog američke mornarice Shannon Kent, ubijena je u Siriji u samoubilačkom napadu. Kent sada taj sukob opisuje kao „rat koji je proizveo Izrael“.
Razmislite o tome. Suprug poginule vojnice—osoba koja je platila najvišu cijenu američke vanjske politike—tvrdi da je njegova supruga poginula u ratu koji je služio izraelskim, a ne američkim interesima. Ako to ne zahtijeva ozbiljno preispitivanje, šta onda zahtijeva?
Zašto je ovo važno sada
Kritičari Kenta odbacuju kao antisemitu ili tvrde da odaje povjerljive informacije. Ali napadi na ličnost ne odgovaraju na suštinu: da li je Izrael ciljao pregovarača koji je aktivno radio na miru? Da. Da li je napao energetsku infrastrukturu znajući da će destabilizirati globalna tržišta? Da. Da li postoji dokumentirana 30-godišnja strategija koja favorizira vojnu konfrontaciju umjesto diplomatije? Da.
Situacija u Gazi dodatno ilustrira obrazac. Kako jedna analiza navodi, Netanyahuov „prekid vatre“ zapravo je Izraelu dao prostor da konsolidira političku kontrolu dok izbjegava odgovornost. U roku od nekoliko dana, izraelski parlament usvojio je zakon koji otvara put aneksiji Zapadne obale. To nije mir—to je pauza za ponovno naoružavanje.
Metafora parazita
Parazit se hrani svojim domaćinom, slabeći ga dok djeluje nerazdvojivo od njega. Odnos Izraela i američke vanjske politike neugodno se uklapa u taj opis. Američka krv i resursi finansiraju izraelske ciljeve. Američki kredibilitet trpi kada saveznici djeluju unilateralno. Američki interesi u stabilnim energetskim tržištima žrtvuju se zbog izraelskih sigurnosnih prioriteta.
Optužbe Joea Kenta zaslužuju više od refleksnog odbacivanja. One zaslužuju istragu. Jer ako je suprug poginule vojnice i bivši šef za borbu protiv terorizma u pravu—ako Izrael zaista sabotira mir radi vlastitih ciljeva—onda Amerikanci imaju pravo znati zašto njihovi vojnici ginu i zašto se njihova tržišta destabiliziraju radi strateških ciljeva druge države.
Naslov ovog teksta može djelovati grub. Ali ponekad su grube istine jedine koje probijaju zid udobnih laži. Izrael se pozicionirao kao nezamjenjiv američki saveznik. Kentova ostavka sugerira da bi zapravo mogao biti parazit koji iscrpljuje američku moć dok sabotira svaku šansu za mir na Bliskom istoku.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!