Iranski autogol: Kako je Teheran izgubio Zaljev

Iranski autogol: Kako je Teheran izgubio Zaljev

Piše: Faisal J. Abbas, Arab News

Jedna poznata poslovica kaže: „Bolje je šutjeti i pustiti da misle da si budala, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju.“

To se danas može primijeniti na Ali Larijanija, sekretara iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, koji se u nedjelju, 1. marta, obratio zemljama regiona u objavi na mreži X, poručivši:

„Ne vjerujemo, niti imamo namjeru da vas napadnemo. Međutim, kada se baze koje se nalaze u vašim zemljama koriste protiv nas, i kada se Sjedinjene Države oslanjaju na te snage za izvođenje operacija u regionu, tada ćemo gađati te baze.“

To sugerira da je Larijani ili potpuno odvojen od stvarnosti zločina koje su počinile snage njegove vlade ili je toliko u zabludi da je luksuzne hotele s pet zvjezdica u Dubaiju — gdje ne postoje američke baze — zamijenio za američke ili izraelske generale s pet zvjezdica dok je razmišljao o tome kome da se osveti.

Iran je, nažalost, izgubio svaku simpatiju ili solidarnost koju je mogao steći svojim neselektivnim odgovorom na napade koje su tokom proteklog vikenda izveli Izrael i SAD.

Čak su i Teheranu najbliži regionalni prijatelji, Omanci, koji su do prije nekoliko dana pregovarali u njihovo ime i pokušavali ih poštedjeti fatalnog udarca, bili napadnuti od strane Irana — a da i ne spominjemo da Sultanat Oman također nema američku vojnu bazu.

Ovo je ozbiljna eskalacija koja potkopava ulogu posrednika širom svijeta. Neopravdani iranski napad na Sultanat Oman nije ništa manje užasan od izraelskog napada na Katar prošlog ljeta, kada je Doha također pokušavala pomoći, budući da je bila domaćin pregovora s Hamasom s ciljem okončanja rata u Gazi.

Eskalacija Teherana samo potvrđuje strahove onih koji Iran vide kao glavni izvor opasnosti za region.

Što se tiče Kraljevine Saudijske Arabije, čini se da Teheran ne mari za to što je Rijad poštovao i nastavlja poštovati Pekinšku deklaraciju iz 2023. godine — odbijajući da dozvoli korištenje svoje teritorije ili zračnog prostora za napad na Iran. Podrazumijeva se da, suprotno onome što se propagira, u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, također, nema američkih vojnih baza. Ipak, sve to kao da pada na gluhe uši.

Stoga je potpuno razumljivo da je saopćenje saudijskog Ministarstva vanjskih poslova jasno navelo da će Kraljevina pribjeći svakoj mjeri kako bi zaštitila svoje građane, uključujući i opciju odgovora na agresiju. Stav koji je sada odjeknuo u mnogim zaljevskim prijestolnicama.

Žalosno je što je došlo do ovoga, nakon što smo svi vjerovali da bi Kraljevina i Iran mogli zajedno raditi na stabilizaciji regiona. Sva nada je u tome da će Iran doći k sebi i razlikovati svoje prijatelje od neprijatelja.

No, do sada se može reći samo da je ova neselektivna iranska agresija na zaljevske zemlje veliki autogol, koji rezultira isključivo dodatnom izolacijom Teherana u kritičnom trenutku. Eskalacija Teherana samo potvrđuje strahove onih koji Iran vide kao glavni izvor opasnosti za region i njegov raketni program kao trajni simbol nestabilnosti.

Što se tiče protesta unutar Irana, iako mnogi mogu u potpunosti suosjećati s iranskim narodom i teškim uslovima u kojima živi, Rijad je jasno stavio do znanja da je — za razliku od onoga što je Teheran činio u prošlosti kada su u pitanju unutrašnji poslovi susjednih zemalja — to pitanje koje moraju riješiti sami Iranci.

Da li su SAD bile u pravu kada su napale Iran u trenutku kada su Omanci polagali velike nade u ishod pregovora? Vrijeme će pokazati.

Može li se Izraelu vjerovati kao partneru u ovom ratu? Pa, svi znamo da sadašnja izraelska vlada ima vlastitu agendu. Više puta je dokazala da nema problem u tome da „zapali region“. Iznova i iznova, Benjamin Netanyahu pronalazi načine da izbjegne odgovornost i suđenja u brojnim slučajevima, od optužbi za korupciju do propusta izraelskih sigurnosnih snaga 7. oktobra.

Ono što znam jeste da rat nije u interesu Kraljevine Saudijske Arabije — niti bilo koje zemlje Vijeća za saradnju u Zaljevu — i vjerujemo da nije ni u interesu Amerike niti globalnom interesu dozvoliti destabilizaciju prosperitetnog regiona kakav je Zaljev.

Ne govorim samo o globalnoj avijaciji ili pomorskoj i energetskoj sigurnosti. Govorim o mirnom i prosperitetnom modelu Rijada, Dubaija, Dohe i drugih zaljevskih prijestolnica, koji treba zaštititi i replicirati širom regiona.

Podrazumijeva se da su sve to saveznici SAD-a, od kojih neki imaju status „glavnog saveznika izvan NATO-a“, te da vlade Zaljeva imaju puno pravo da se zaštite, jer je osnovna dužnost svake vlade da učini sve što je potrebno kako bi zaštitila svoje građane, posebno od bilo kakve ničim izazvane agresije.

Stavovi izneseni u ovom tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Bosnian News Service

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar