Povodom najnovijih dešavanja u Islamskoj Republici Iran i na Bliskom istoku redakcija portala Bosnian News Service objavljuje autorski esej akademika Rešida Hafizovića, u kojem autor iznosi vlastiti civilizacijsko-religijski i politički pogled na Islamsku Republiku Iran i njenu ulogu u savremenim globalnim procesima.

Riječ je o jednom od mogućih interpretativnih uvida, koji može biti koristan za razumijevanje složenih događaja i odnosa vezanih za Iran iz šireg civilizacijskog i vrijednosnog aspekta. Tekst predstavlja lični stav autora i ne mora nužno odražavati stavove redakcije:

Piše: Akademik Rešid Hafizović

Islamska republika Iran se prostire na 1.64 milijuna kvadratnih kilometara, na geografskoj širini od 25º00’ i 39º47’ sjeverno  i geografskoj dužini od 44º02’ i 63º02’ istočno. Prosječna nadmorska visina je negdje oko 1200 metara. To je zemlja bespremačnih prirodnih ljepota i svjetkih zaliha nafte, plina, minerala i plemenitih metala. No pored njenih golemih prirodnih bogatstava, ono što ovu zemlju čini  draguljem svijeta bez premca, naročito muslimanskog svijeta, jest njena slavna višemilenijska povijest, kultura i civilizacijske vrijednosti.

Slučaj "Musaddek"

Islamska republika Iran je na svakom pedlju svog suverenog teritorija muzej pod otvorenim nebom najstarijih i najraskošnijih duhovnih, religijskih i civilizacijskih tragova i vrednota svijeta. Tragovi svake epohe iz duge i slavne povijesti ove zemlje sačuvani su do danas i ondje vidljivi na svakom koraku. Stoga je današnje imperijalne sile na Zapadu pod svaku cijenu žele pokoriti, njena bogatstva opljačkati i njeno kulturno-civilizacijsko nasljeđe uništiti, kao što su to nekoć učinili u Iraku, jer je ova zemlja neugodni svjedok njihove skorojevičke povijesti i njihove krivotvorene kulture i civilizacije.

Četrdesetih godina prošlog stoljeća Iran se nastojao profilirati kao ustavna monarhija, ali je 1953 godine taj proces zaustavljen od strane SAD i Ujedinjenog Kraljevstva tako što su upravo ove dvije Iranu neprijateljske zemlje brutalnom silom svrgnule tadašnjeg demokratski izabranog premijera Musaddeka samo zato jer je želio nacionalizirati i zaštititi bogatstva ove zemlje i spriječiti njihov gotovo pa besplatan odljev u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Bio je to scenarij sličan onom kojem smo nedavno svjedočili u Venecueli. Islamskom revolucijom u Iranu iz 1979. godine zaustavljena je ova bezočna pljačka iranskih bogatstava. Veliki iranski narod, njih skoro stotinu milijuna ljudi, profiliran je u dostojanstvenu i slobodarsku muslimansku naciju u kojoj nema nepismenih, naciju koja može biti primjer i ogledalo u svakom smislu riječi mnogima u današnjem 'muslimanskom svijetu', ali i šire.

To je narod koji može kritikovati svoju vlast, protestirati protiv nje i mijenjati je na demokratskim i slobodnim izborima svake četiri godine, bez ičije spoljnje 'dušebrižničke' pomoći. Iranci su samosvjestan muslimanski narod koji nikada ne bi izdao svoju zemlju i ne bi nipošto zamijenio islam za bilo koji drugi svjetopogled. Ovo potonje je, možda, upravo ono što najviše smeta imperijalnim silama sa Zapada, pa stoga ga tako bezočno kažnjavaju već više od četrdeset godina najnehumanijim i najbesramnijim sankcijama kakve ne pamti ljudski rod. Ipak, unatoč ovim sankcijama, Islamska republika Iran odoljeva tim sankcijama, unutarnjim izazovima, subverzivnim aktivnostima Tel Aviva i Washingtona, i dosljedno istrajava kao ključni igrač u regionalnoj i globalnoj geopolitici.

Iranski narod i iranska država prolaze kroz teško razdoblje, razdoblje velikih sigurnosnih i gospodarskih izazova. Prebogata zemlja i preveć vrijedan narod, ali tom narodu neko, jednostavno, ne dopušta da živi od svoga rada, u vlastitom miru i prosperitetu. Neprijatelji Islamske republike Iran i oni koji o ovoj zemlji ne znaju ništa upiru prstom u aktualni politički režim u Iranu kao glavnog krivca. Prijatelji ove zemlje i oni koji mnogo znaju o ovoj zemlji i njenom narodu upiru prstom u neprijatelje Irana i iranskog naroda, ponajvećma  u Ameriku i cionistički režim u Izraelu. I čine to s pravom.

Iranski politički establišment 

Možda se neprijateljima Irana ne sviđa vladajući establišment u Iranu, jer nije po mjeri 'njihove demokratije' i 'njihovih geostrateških interesa', ali oni zaboravljaju ili namjerno previđaju da je iranski narod na slobodnim izborima dao povjerenje aktualnom iranskom političkom establišmentu.

Taj politički establišment čine obrazovani ljudi sa visokim akademskim titulama i, nadasve, ljudi koje krasi vjera, etika i moral. Koliko Iranci, kao muslimani koji drže do sebe, ipak vole svoje političare potvrđuju i masovni provladini antiprotesti koji su ovih dana izveli na ulice iranskih gradova desetine milijuna ljudi s kojima skupa u protestnoj šetnji sudjeluje njihov predsjednik Masoud Pezeshkian i ostali dužnosnici.

Nadmoć narodne volje nad imperijalističkim planovima bila je očigledna, posebno u trenutku kada su sigurnosne snage Islamske republike Iran pohapsile i sa ulice sklonile američko-izraelske agente, kojih je bilo u izobilju, koji su pokušali oteti mirne proteste Iranaca i usmjeriti ih u pravcu koji samo neprijatelji Irana priželjkuju.

Univerziteti i knjižnice

Pored Amerike i Izraela kao zakletih neprijatelja Islamske republike Iran, ni EU nije pokazala nimalo manje neprijateljstva prema Iranu i prema iranskom narodu.

Od njenog neprijateljstva prema njima veće je samo njeno licemjerje koje, čak, prelazi svaku mjeru i za takvu Europu i za takav Zapad kakvi oni jesu. Dok lije krokodilske suze zbog naroda Irana i tobože solidariše se s njim, EU istodbno već decenijama uvodi najnehumanije i najpodlije sankcije prema istom tom narodu, i to sa zadnjom i najgnusnijom namjerom: da uništi taj narod samo zato jer je muslimanski narod koji želi živjeti po mjeri vlastite duhovne kulture i identiteta.

I te kakve duhovne kulture! Islamske vjerujuće i misleće religijske kulture, koja je sami izbor Božiji za najuljuđenije u ljudskoj civilizaciji (Āl'Imrān, 19, 85). Riječ je o takvom religijskom svjetopogledu na čijoj vrijednosnoj ljestvici znanje zauzima prvo mjesto, etika i moral čine aromu svakidašnjeg muslimanskog života, a javna politička kultura najuzvišeniji i najplemenitiji općedruštveni interes.

S druge strane, riječ je o religijskom svjetopogledu koji nesmiljeno ustaje protiv kvazivrijednosti koje temeljito dehumaniziraju ljudsko biće: profit pod svaku cijenu, kamata, droga, alkohol, kocka, prostitucija, trafiking i slično. Stoga nije nikako začudno zašto u Islamskoj republici Iran na najvišim političkim položajima nalaze se ljudi koji u sebi u isti mah sukusiraju i smiruju duhovne i svjetovne vrijednosti, jer ih je tome naučio pečatni Poslanik islama a.s. kao vječni urnek u vjerujućoj tradiciji islama a.s., ali i veliki muslimanski učitelji unutar misleće tradicije islama, koji su izričito zahtijevali da u javnom prostoru muslimanskog društva glavnu riječ vode najučeniji i najkreposniji ljudi. 

Njihovi univerziteti i njihove javne i privatne knjižnice i danas čuvaju takvu znanstvenu kulturu o kojoj ostatak svijeta može samo sanjati. Ta spoznajna kultura ih je, između ostalog, naučila da su samo istinski muslimani pravi prijatelji jedni drugima i da ih njihovo svakovrsno znanje, ali i tehnološka moć mogu zaštiti i učiniti sigurnim od njihovih vječitih neprijatelja  (al-Mā'ida, 82), kao i od imperijalističkih barbara koji bezočno jurišaju na njihovu nacionalnu geografiju.

Ostatak muslimanskog svijeta 

Zapadno-europski imperijalistički barbari su već svijet učinili veoma nesigurnim mjestom življenja, a moderna civilizacija, usljed toga, upravo ulazi u eru potpune nesigurnosti i neizvjesnosti. Islamska republika Iran je taj barbarizam sustavno trpjela svih ovih proteklih četiri decenije, stoga danas grčevito nastoji dobiti bitku s vremenom i u savršeni srazmjer dovesti svoju tehnološku moć i odbrambenu kulturu sa svojom duhovnom kulturom. To je danas njen imperativ oko kojeg se ne smije kockati nijednog trena. Vjerujemo da i neće, jer samo ona danas nije iznenađena ovim samovoljnim i brutalnim crtanjem 'nove geografije nasilja, krvi i uništenja'.

Da li je iznenađen i zatečen ostatak muslimanskog svijeta čija tradicionalna geografska mapa je već dobrano smrvljena i neprepoznatljiva? Odgovor na to pitanje ovisi o tome kako će ostatak muslimanskog svijeta razriješiti vlastitu dilemu: da li i dalje držati iluzoran partnerski savez sa Tel Avivom i sa zapadno-europskim imperijalističkim silama, ili se, najzad, okrenuti prijateljskoj Islamskoj republici Iran i s njom praviti zajednički vojni, gospodarski, kulturno-civilizacijski i geostrateški savez i prostor, i na taj način približiti muslimanski svijet konceptu islamopolisa – Umme, koju im je u emanet ostavio pečatni Poslanik islama a.s.. Izabere li ono prvo, ostatak muslimanskog svijeta će birati vlastitu propast; izabere li ovo potonje, biraće u korist vlastitog opstanka i spasenja. Da je to tako dovoljno je da ostatak muslimanskog svijeta samo pogleda svježi trag 'krvavog cionističkog rukopisa' u Gazi, Siriji i Libanonu, i znat će kakva i njega sudbina čeka.

Napomena: Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora, a ne nužno i stavove Bosnian News Service

O autoru

Rešid Hafizović je rođen 1956. godine u Potočarima kod Srebrenice. Osnovno obrazovanje završio je u Potočarima kod Srebrenice, potom srednju teološku školu Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1981. godine.

Po završetku studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1981. godine biva odmah uposlen na istom Fakultetu kao asistent na predmetima za Islamsku dogmatiku i Uporedne religije. Prošao je svu redovnu proceduru proizvođenja u viša akademska zvanja od asistenta, predavača, docenta, vanrednog i redovnog profesora. Proizveo je, u svojstvu mentora, desetine diplomanata, masterovaca i doktora nauka.

Postdiplomski studij je završio u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 1989., a na Filozofskom fakultetu Sarajevskog univerziteta doktorirao 1993. na temu: “Filozofsko-teološko učenje o Logosu u djelu Muhyiddin Ibn ‘Arabija”.

Svoja kasnija usavršavanja je realizirao na Institute Catholique u Parizu (1990.), Oxford Center for Islamic Studies (1995.) u Oxfordu, New York State University (1998.) u New Yorku kao polaznik Fullbright Programme u oblasti History of American Religions. Od 2006. godine Rešid Hafizović je član Iranske akademije znanosti – odsjek za Islamsku filozofiju i sufizam.

Više o autoru možete vidjeti OVDJE