Piše: Hasan Eminović 

U organizaciji Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine Bosne i Hercegovine (CID BiH), u Stocu 20. decembra održan 17. naučni skup pod nazivom „Srce islama – islamska duhovnost/tesavvuf u prošlosti i sadašnjosti“.

Na skupu su razmatrane teme poput uloge tesavvufa u savremenom društvu, značaja duhovnog autoriteta, odnosa srca i razuma te etičkih i spiritualnih dimenzija islama.

Na početku skupa istaknuto je da su naučni susreti u Stocu rezultat dugogodišnje vizije i duhovne širine rahmetli šejha Halila Hulusije Brzine.

Šejh mr. Suad-ef. Mujakić, predsjednik CID-a, podsjetio je da islamska duhovnost, odnosno tesavvuf, predstavlja najdublji unutarnji sloj islamskog vjerovanja te da se obradom pojmova tesavufa nastoji sagledati njihovo izvorno značenje u savremenom društvenom kontekstu, kako bi poslužilo kao putokaz za individualno duhovno sazrijevanje i odgovorno kolektivno djelovanje unutar zajednice, prenosi Preporod.

Prenoseći selame reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, u svojstvu njegovog izaslanika skup je otvorio tuzlanski muftija dr. Vahid-ef. Fazlović.

Uz podsjećanje da nauka i naučna okupljanja primarno imaju za cilj duhovno oplemenjenje čovjeka, kao pojedinca i kao dijela cjeline, naglasio je da se ni stabilno društvo ne može graditi ako za to nema dovoljno motiviranih, plemenitih i moralno formiranih pojedinaca. Shodno islamskim načelima, ishodišna snaga te vrste postojanosti baštini se u zdravom ljudskom srcu.

– Muhammed, sallellahu alejhi ve sellem, objašnjava da se bit njegove poslaničke misije ponajprije vezuje za izgradnju najboljih karakternih crta i uzornog moralnog ponašanja ljudi. Nadahnuti ovim riječima Resuli-ekrema, sufije su naučavale i djelovale u skladu s načelom da oplemeniti čovjeka znači zamijeniti jednu crtu njegove ličnosti boljom, te da je naročito poguban egoizam. Jer ljudski ego potiskuje plemenite potencijale srca i duše, remeti zdravoumsko prosuđivanje – kazao je Fazlović.

U citatima Ibn Hazma o psihologiji ljudskih bića izdvojio je osjećaj oslobođenosti od nespokoja.

– Otjerati nespokoj težnja je oko koje se svi narodi slažu od vremena kad je Svemogući stvorio svijet, pa do Sudnjeg dana. I sva njihova djela usmjerena su ka tom cilju – naglasio je, podsjećajući na važnost svrsishodnog korištenja vremena u darovanom prostoru.

Govoreći o temeljnim shvatanjima tesavufa, Fazlović je naveo mišljenje sufijskog šejha iz 17. stoljeća, Egri Dereli Ibrahim-efendije, prema kojem se sufije potpuno predaju Apsolutnoj Volji i poništavaju strasti kako bi zaslužili status gosta Božijih tajnih dvora.

– Sufija je potpuni musliman, koji istinski poznaje propise vjere. Biti u okrilju tesavvufa znači biti pastir svih Božijih stvorenja, te u svakom od njih vidjeti Istinu. Tesavvuf osposobljava sufiju da mu bude lahka svaka poteškoća i da bude strpljiv i izdržljiv kao Poslanikovi ashabi ‘ehli suffe’. Tesavvuf traži da u ljudskom srcu ‘tako čvrsto stoji Muhammedov šerijat kao nepomična stijena’ – citirao je Fazlović.

Na kraju obraćanja podsjetio je da tesavvuf, uz hanefijsko-maturidijsko pravno i teološko učenje, stoljećima čini važnu komponentu tradicije muslimana u Bosni i Hercegovini, što je potvrđeno u brojnim naučnim radovima i istraživanjima.

Prof. dr. Nevad Kahteran je u svom izlaganju govorio o intelektualnom i duhovnom naslijeđu profesora Sejida Huseina Nasra, ističući njegovu ključnu ulogu u savremenom razumijevanju islamske duhovnosti, filozofije i pluralizma.

Podsjetio je da se Nasr početkom decembra ove godine povukao s George Washington Universityja, naglašavajući da je riječ o jednom od najvećih muslimanskih mislilaca današnjice i najznačajnijem predstavniku perenijalne filozofije.

Kahteran je naglasio da Nasr sintetizira gotovo 1.500 godina islamske misaone tradicije, dajući joj savremeni izraz i globalni značaj, te pruža intelektualno i duhovno pribježište u vremenu globalnih kriza. Posebno je istaknuo Nasrovu ulogu u afirmaciji islamskog pluralizma, za koji je rekao da predstavlja samu suštinu islamske tradicije.

Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić iznijela je lično i akademsko svjedočanstvo o suočavanju s dominantnim medijskim narativima o islamu nakon 11. septembra 2001. godine. Govoreći o prijavi svoje magistarske teze neposredno nakon terorističkih napada u SAD-u, ukazala je na otpore i nerazumijevanje unutar akademske zajednice, posebno zbog odluke da se komunikološki bavi medijskim prikazom islama i muslimana.

Fejzić Čengić je posebno istakla značaj Nasrove knjige „Srce islama“, opisavši je kao ključno intelektualno uporište i ohrabrenje. Naglasila je da Nasr islam ne posmatra kao monolitnu pojavu, već kroz koncept „sedam srca islama“, ističući historijsku i geografsku raznolikost islamskog svijeta, te ulogu tesavvufa i derviških tradicija u očuvanju islama, uključujući i evropski islamski prostor kojem pripada i Bosna i Hercegovina.

U završnom dijelu izlaganja upozorila je na potrebu kritičkog pristupa savremenim tehnologijama i vještačkoj inteligenciji, ističući važnost oslanjanja na provjerene izvore znanja i duhovne vrijednosti.

Zaključila je da Nasrovo djelo predstavlja snažnu vezu „srca islama i srca insana“ i pozvala prisutne da njegovo naslijeđe čitaju kao trajni poziv na intelektualnu odgovornost, duhovnu dubinu i međureligijski dijalog...