Piše: Prof. Dr. Emir Hadžikadunić

Zamjenica stalnog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država pri Ujedinjenim nacijama, Dorothy Shea, jučer je govorila na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a posvećenoj Bosni i Hercegovini.

Njene poruke, izrečene direktno, ali i one “između redova”, pružaju nijansiran, i još uvijek ne sasvim konačan uvid u to kako Washington danas gleda na Bosnu i Hercegovinu i šta (ne) možemo očekivati od američke politike u periodu koji slijedi, što dodatno nameće potrebu za staloženom, racionalnom i hladnom analizom, oslobođenom emotivnih refleksa i domaćih političkih strasti, prenosi Odgovor.ba.

Drugi Ešalon

Prije svega, indikativno je što se na zasjedanju obratila upravo ona, a ne stalni predstavnik Sjedinjenih Država pri UN-u, ambasador Mike Waltz, koji je nedavno preuzeo tu dužnost. Koliko god to zvučalo frustrirajuće, Bosna i Hercegovina se u američkoj diplomaciji, naročito od početka drugog mandata administracije Donalda Trumpa, najčešće tretira na nivou “zamjenika”.

Članovi Predsjedništva BiH tokom svoje zvanične posjete Sjedinjenim Državama razgovarali su tek sa zamjenikom državnog sekretara, a ministar vanjskih poslova BiH, iako je boravio u SAD-u više puta, nije uspio doći do državnog sekretara Marka Rubia. Takav tretman nije puka protokolarna slučajnost, nego odraz američke percepcije regionalnih prioriteta i političke težine aktera. Državni vrh Srbije u istom periodu imao je tri sastanka na nivou državnog sekretara, predsjednik Srbije dva puta, a njegov ministar vanjskih poslova jednom. To, nažalost, implicira jednostavno pravilo: ozbiljnijeg sagovornika u Washingtonu dobija jača i utjecajnija regionalna država, dok su slabije, poput BiH, prepuštene diplomatskom “drugom ešalonu”.

Direktne poruke i one između redova

Šta nam jučer poručuje Washington, direktno i između redova? Ambasadorica Dorothy Shea istaknula je da „Sjedinjene Države ostaju posvećene Dejtonu i očuvanju mira u BiH“. Dodala je i da „Sjedinjene Države podržavaju aktere koji istinski predstavljaju tri konstitutivna naroda u BiH i rade na zajedničkoj budućnosti.“ To implicira da SAD čuvaju postojeći okvir, jednu državu sa dva asimetrična entiteta i tri konstitutivna naroda, onakvu kakvu je Dejton definirao, sa svim njenim proturječnostima i postdejtonskim reformama. O građanima BiH nažalost nismo čuli mnogo.

Zamjenica stalnog predstavnika dodatno je „pozvala sve političke aktere u zemlji da se uzdrže od postupaka koji bi mogli narušiti stabilnost i dodatno produbiti političke podjele“.

U američkoj percepciji, stabilnost se narušava čim se poremeti zlatni balans Dejtonskog sporazuma, bilo da neko pokušava izgraditi državu bez entiteta, da jedan entitet traži državu izvan okvira BiH, ili da se potkopava bh. tronožac. Drugim riječima, američka politika u ovom trenutku ne teži promjenama, već prije svega očuvanju postojećih dejtonskih tekovina.

Shea je podsjetila da se „Bosna i Hercegovina suočavala sa ozbiljnom krizom“, jasno aludirajući na vanustavno djelovanje Milorada Dodika u proteklim godinama, ali je odmah dodala da „pozdravlja napore svih koji su doprinijeli da se situacija smiri“. Istaknula je da je spremnost Narodne skupštine RS-a da djeluje u skladu s ustavnim poretkom BiH „dovela do odluke Sjedinjenih Država da ukinu određene sankcije čelnicima iz RS-a.“

Poruka je jasna: Dodik je svojim jednostranim potezima narušavao zlatni balans, pokušavajući od entiteta napraviti državu, i zbog toga je bio pod sankcijama. Međutim, kada se vratio u okvire prihvatljivog ponašanja, prihvatio sudsku odluku, a Narodna skupština RS-a sve to potvrdila ukidanjem spornih zakona, nestali su razlozi za njihovo održavanje. Sankcije nisu bile trajna kazna, kako je kazala, već instrument za vraćanje političkog kursa u okvir ustavnog poretka.

Na kraju, Shea je pozvala „sve narode Bosne i Hercegovine da iskoriste ovu priliku da osiguraju stabilnost“ i da se odmaknu od generiranja političkih kriza. Dodala je i da je „sada vrijeme za domaća rješenja koja kreiraju domaći akteri i koji predstavljaju tri konstitutivna naroda“ (uz napomenu da se radi o onima koji rade na zajedničkoj budućnosti). Poruka je dobronamjerna, ali izraz „domaća rješenja“ svojim tonom podsjeća na retoriku koju smo češće slušali od Moskve ili Pekinga.

Politika kontinuiteta, novi kurs ili nešto treće

Uzimajući u obzir sve izneseno, američka vanjska politika prema BiH zasad nije napravila veliki zaokret, pogotovo ne strateški. Ako ga uopće i pokušava, zasad ga ne vidimo. Promjena bi se morala očitovati u drugačijem stavu prema Ustavnom sudu, državnoj imovini… Dok toga nema, sve što vidimo jeste kontinuitet: jedna država, dva asimetrična entiteta, tri konstitutivna naroda, sa svim svojim proturječnostima i postdejtonskim tekovinama. Dakle, opstanak statusa quo.

Međutim, ambasadorica Shea ipak je napravila vidljiv ideološki otklon od prethodne administracije, koji više odražava opću promjenu američke domaće i vanjske politike, a ne nikakvo lobiranje entiteta RS-a u Washingtonu.

Sjedinjene Države više neće sprovoditi liberalnu intervencionističku politiku kakvu je nekad promovirala Demokratska stranka. Shea je to otvoreno rekla: „SAD se više ne bavi izgradnjom država niti teškom rukom vodi intervencije.“ Ta promjena jasno je rezultat nove vanjske politike SAD-a. Podsjetimo, svaka vanjska politika je nastavak unutrašnje politike, a unutrašnja politika SAD-a danas je duboko suprotstavljena liberalnom intervencionizmu.

U tom smislu indikativno je ono što nismo čuli od zamjenice stalnog predstavnika. Nismo čuli eksplicitnu podršku radu OHR-a i centralnoj ulozi Visokog predstavnika u provedbi civilne komponente Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nismo čuli eksplicitnu podršku agendi 5+2, koja bi otvorila put postepenom zatvaranju OHR-a. Nismo čuli ni izravnu potvrdu američke podrške putu BiH prema euroatlantskim integracijama.

Posljednja riječ Washingtona?

Sve što smo čuli nije nužno posljednja riječ Amerike. Ambasadorica Shea je karijerni diplomat i, kao većina karijernih diplomata, bliska liberalnim načelima, uključujući i administraciju bivšeg predsjednika Bidena. Zbog toga njezine poruke ne moraju nužno predstavljati stav stalnog predstavnika u UN-u, državnog sekretara, potpredsjednika ili predsjednika SAD-a, posebno nakon ukidanja sankcija Miloradu Dodiku. Poznavaoci prilika unutar nove administracije ističu da u State Departmentu vlada popriličan haos te da nitko s potpunom sigurnošću ne zna ili ne može javno iznijeti sve detalje. Zbog toga uglavnom šute, što samo po sebi šalje snažnu poruku i unosi dodatnu dozu nervoze u BiH. Oni koji moraju govoriti često su dvosmisleni, pa na kraju imamo elemente kontinuiteta, elemente novog kursa ili neku hibridnu verziju svega toga.