Piše: Fahrudin Kladničanin

Nacionalni identitet mi je važan, možda i najvažniji od svih drugih identiteta koje čovjek može imati. On nije samo formalna oznaka, već osjećaj pripadnosti, kontinuiteta i odgovornosti prema sopstvenom narodu. Nacionalna pripadnost za mene je nešto uzvišeno – ona me obavezuje da čuvam ono što sam naslijedio i podrazumijeva političku svijest da se identitet jednog naroda ne održava sam od sebe, već kroz zajedničku borbu za prava, ravnopravnost i priznanje.

Povratak kontinuitetu

Nacionalna pripadnost je, zato, ne samo osjećaj ponosa, već i odgovornost da učestvujem u očuvanju dostojanstva i političkog položaja mog naroda u vremenu u kojem živimo. Zbog toga 28. septembar, Međunarodni dan Bošnjaka, ima posebno mjesto u mojem razumijevanju historije i sadašnjosti našeg naroda, prenosi Bosnian News Service.

Ova odluka bila je mnogo više od pukog terminološkog pitanja, jer desetljećima prije toga, u socijalističkoj Jugoslaviji, Bošnjaci su bili lišeni prava da se tako zovu. Umjesto toga, nametnuta im je kategorija „Musliman u nacionalnom smislu“, koja je religijsko određenje pretvorila u nacionalnu oznaku.

Time se naš identitet razvlačio između vjere i nacije, dok je samo ime Bošnjak potiskivano u zapećak. Vraćanje imena 1993. bilo je čin hrabrosti i političkog otpora brisanju identiteta. Ono je značilo povratak kontinuitetu i historijskoj istini, potvrdu da smo autohton narod Balkana sa sopstvenom tradicijom, kulturom i političkim subjektivitetom.

Ipak, važno je naglasiti da je i period Jugoslavije za mene imao emancipatorski karakter, jer je kroz ideju zajedništva naroda i ravnopravnosti donio važne društvene i obrazovne procese, iako je istovremeno Bošnjacima uskraćivano pravo na sopstveno ime.

Važnost ovog datuma ne ogleda se samo u Bosni i Hercegovini, jer je on imao ogroman značaj i za Bošnjake Sandžaka, koji su u to vrijeme prolazili kroz političke pritiske, represiju i nesigurnost. Povratak imena Bošnjak i za nas je predstavljao potvrdu pripadnosti jedinstvenom narodu, bez obzira na državne granice. Učešće sandžačkih predstavnika na Saboru simboliziralo je zajedništvo i solidarnost, ali i političku volju da se i u najtežim okolnostima sačuva identitet i dostojanstvo.

Obnavljamo svijest o našem kulturnom i historijskom naslijeđu

Danas, tri desetljeća kasnije, 28. septembar je dan sjećanja, ali i dan obaveze, jer nas podsjeća da je ime Bošnjak vraćeno u teškim vremenima i da se identitet ne podrazumijeva sam po sebi – on se čuva, brani i prenosi novim generacijama.

To je datum kada obnavljamo svijest o našem kulturnom i historijskom naslijeđu, ali i kada potvrđujemo našu političku volju da budemo ravnopravan i dostojanstven narod, kako u Bosni i Sandžaku, tako i u regiji i dijaspori. Zato 28. septembar nije samo praznik prošlosti, već i snažna poruka budućnosti – i to poruka da samo jedinstveni i svjesni svog identiteta možemo osigurati mjesto koje nam pripada među narodima Balkana i Europe.

Bošnjaci su narod Europe, prisutan na ovim prostorima više od hiljadu godina. Naše historijsko prisustvo potvrđeno je kroz kulturne tragove, političke institucije i društvene procese koji su oblikovali Balkan.

Od srednjovjekovnih bosanskih banova i kraljeva, preko osmanskog perioda, pa sve do modernog doba, Bošnjaci su gradili i branili svoj identitet, jezik i vjeru. Uprkos svim pokušajima negiranja i potiskivanja, naš narod je sačuvao kontinuitet i ostao vezan za prostor na kojem je nastao. Upravo ta hiljadugodišnja prisutnost čini nas neotuđivim dijelom europske historije i kulture, sa jasnim pravom na ravnopravnost među narodima kontinenta.

Autor je politolog i izvršni direktor Akademske inicijative "Forum 10" iz Novog Pazara

__________________________________________________________________________________________________

Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.