Na današnji dan, 6. maja 1870. godine rođen je dr. Safvet-beg Bašagić, bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, dramski i prozni pisac, književni historičar i kritičar, historičar, političar i javni djelatnik, kao i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture.

Obilježavajući veliki jubilej – 155. godišnjicu Bašagićeva rođenja, Bošnjačka zajednica kulture najavljuje više jubilarnih kulturnih i naučnih sadržaja, uključujući, između ostalog, i naučni skup i veliku dokumentarnu izložbu o životu i djelu dr. Safvet-bega Bašagića, uspostavu digitalnog repozitorija Bašagić te izradu Bašagićeve biste, autorskog djela akademskog kipara Adisa Lukača, koja će biti postavljena u Sarajevu, Bašagićevu rodnom Nevesinju te Bratislavi, gradu u kojem se u Univerzitetskoj biblioteci čuva Bašagićeva rukopisna ostavština kao UNESCO-ova svjetska dokumentarna baština „Pamćenje svijeta“.

Dr. Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet), bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, dramski i prozni pisac, književni historičar i kritičar, historičar, političar i javni djelatnik, kao i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture, rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju.

Bio je bard bošnjačke književnosti i kulture preporodnog doba, najznačajnije ime bošnjačke književne historiografije i kritike do Drugog svjetskog rata, utemeljitelj bosnističke nauke o književnosti i bošnjačke orijentalne filologije te član, potpredsjednik i predsjednik Bosanskog sabora, prvog modernog bosanskohercegovačkog parlamenta, kao i uopće jedna od najsvestranijih i najznačajnijih ličnosti u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Bašagićevo rodno Nevesinje znameniti osmanski putopisac Evlija Čelebi 1664. godine opisuje kao „gnijezdo darovitih i poduzetnih ljudi“, kakav je bio i Ibrahim-beg, otac Safvet-bega Bašagića, koji je dobro poznavao arapski, turski i perzijski jezik, pišući pjesme pod pseudonimom Edhem i zanimajući se za biografije pojedinih istaknutih Bošnjaka, što je umnogome utjecalo na cjelokupni kasniji rad Safvet-bega Bašagića. Kratko vrijeme živio je u rodnom gradu, zatim u Foči, gdje je njegov otac obnašao funkciju činovnika.

Od 1876. do 1882. godine porodica boravi u Mostaru, Ljubuškom, a kad Ibrahim-beg odlazi u Istanbul, kao zastupnik u osmanskom parlamentu, porodica mu ponovo odlazi u Mostar. Po njegovom povratku iz Istanbula, nekoliko mjeseci žive u Stocu, a zatim se sele u Konjic. U Sarajevu se Bašagić upisuje u ruždiju. Program ove obrazovne institucije, u kojoj uči orijentalne jezike (arapski, turski i perzijski), ali i njihove književnosti, itekako je važna smjernica u njegovom kasnijem radu na istraživanju naše kulturnohistorijske prošlosti.

Nakon ruždije, Bašagić nastavlja školovanje u današnjoj Prvoj gimnaziji u Sarajevu, koju pohađa u periodu od 1885. do 1895. godine i u kojoj, pored orijentalnih jezika, uči latinski i njemački. Od 1895. do 1899. godine Bašagić boravi u Beču kao student orijentalnih jezika i historije na Bečkom univerzitetu. Odbio je stipendiju od 50 forinti koju mu je dodijelila Bosanska vlada, jer je bila odobrena pod uvjetom da 10 godina radi u Bosni i da ne bude član nijednog društva.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.