Sanski Most u višestoljetnoj povijesti kao toponim ljudskog obitavališta danas, više kroz rijetke publikacije, a nikako kroz društveni život, pogotovo ne kroz sjećanje kao biološki i fiziološki općenito nepouzdan medij, pamti i život Jevreja sefarda u dolini Sane. To istovremeno znači, kaže povijest ovih krajeva, da sanski Jevreji zauvijek nestaju iz ovog gradića 1942. godine, prije skoro osam desetljeća.  

Prema portalu El Mundo Seferad, 2. augusta 1941. godine ustaše su strijeljale šestero Jevreja, a godinu dana kasnije grupa od 49 Jevreja svih uzrasta (članovi porodica Levi, Atijas, Baruh, Kabiljo, Papo, Hason, Albahari, Rajh, Oštric ) transportirana je u koncentracioni logor Stara Gradiška, gdje su ubijeni, piše Al Jazeera Balkans.

Doktor Samuel Pinto, u knjizi o genocidu počinjenom nad Jevrejima u Bosni i Hercegovini, navodi da je u sistemima logora tadašnje Nezavisne države Hrvatske (NDH) ubijen 241 Jevrej iz Banje Luke, 127 Jevreja iz Bihaća, 42 Jevreja iz Prijedora, 36 Jevreja iz Bosanske Gradiške... ukupno 12.000 od 14.000 koliko ih je živjelo prije Drugog svjetskog rata.

Danas na prostorima Bosanske krajine, osim manjeg broja banjalučkih Jevreja, ne žive pripadnici ove etničke zajednice. Slično je na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, s izuzetkom Sarajeva, kako navodi Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Nostalgija - tipična jevrejska 'bolest'

"Danas u Bosni i Hercegovini imamo nešto manje od 1.000 Jevreja, koji uglavnom žive u Sarajevu te u malim jevrejskim opštinama koje postoje pored Sarajeva, u Zenici, Doboju, Tuzli, Mostaru i Banjoj Luci", kaže Finci.

Rezerviran je prema konstataciji kako, opći je dojam, bosanski Sefardi tiho iščezavaju, odnosno izumiru.

"Teško je složiti se sa tvrdnjom da Jevreji Sefardi iščezavaju iz Bosne i Hercegovine. Naravno, holokaust, u kome je stradalo 85 posto bosanskih Jevreja, učinio je svoje i ta činjenica se nikada neće moći nadoknaditi, jer ih je, od 14.000, stradalo 12.000. Međutim, po završetku Drugog svjetskog rata svi su se Jevreji vratili u Bosnu i Hercegovinu. Nakon stvaranja države Izrael 1948/49. godine, jedan broj je iselio, bojeći se novog rata zbog našeg prekida za Kominformom. Međutim, ako izuzmemo 1992-95. godinu, iseljavanje je prestalo, a po završetku rata više od 40 posto Jevreja koji su napustili Sarajevo su se vratili. Kamo sreće da se vratilo u istom procentu bošnjačkog, srpskog i hrvatskog stanovništva, demografska slika grada bi bila drugačija. Nakon 1995. godine samo je jedna članica naše zajednice napustila Sarajevo i Bosnu i Hercergovinu", ističe Finci.

Govoreći o osipanju jevrejskog stanovništva u Bosni i Hercegovini nakon pogroma u Drugom svjetskom ratu, predsjednik Jevrejske zajednice naglašava zanimljivu i pomalo frapantnu činjenicu - po završetku tog rata skoro svi preživjeli Jevreji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu.

"Morate imati u vidu da je broj preživjelih Jevreja koji se vratio numerički bio mali, svega 15 posto predratnog stanovništva, ali kaže se da je nostalgija tipična jevrejska 'bolest'. U to vrijeme cijela Evropa je bila razrušena, država Izrael još nije postojala, a Amerika je bila daleko i bila je zatvorena. To je razlog, pored nostalgije, velikom procentu povratnika, koji se 1948/49. godine, po formiranju države Izrael, prepolovio, jer je mnogo Jevreja odlučilo da ode u Izrael. To je bilo i razumljivo, pogotovo što su to bile godine prilične napetosti u Jugoslaviji, koja je prekinula odnose sa Kominformom i očekivao se napad na zemlju. Slična je situacija bila i u drugim republikama tadašnje Jugoslavije", nastavlja Finci.

Sanski Jevreji

Materijalni tragovi postojanja Jevreja u gradu na Sani još uvijek odolijevaju 'zubu vremena'.

Dvije zgrade u Ključkoj ulici, u kojima su trgovine do 1941. godine držali Lezo Levi i porodica Atijas - templ, odnosno kejli kuća Jevrejske opštine u Staničnoj ulici (danas privatno vlasništvo) i zapušteno jevrejsko groblje u naselju Kruhari svjedoče da su ovdje nekada živjeli Jevreji.

Dokumenti svjedoče da su se u Sanskom Mostu, voljom tragičnih povijesnih zbivanja, zadržali svega 66 godina.

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske 1878. godine, u ovaj gradić su stigle prve jevrejske porodice iz Bihaća, Prijedora i Banje Luke, brzo se socijalizirali i radili kao trgovci, zanatlije i državni službenici.

U austro-ugarskom popisu stanovništva iz 1879. godine u Sanskom Mostu nema Jevreja, u bihačkom kotaru ih je 72, a u prijedorskom pet.

Prema popisu iz 1885. godine, u Sanskom Mostu živjelo je sedam Jevreja, u popisu 10 godina kasnije 38, a u četvrtom (posljednjem) austro-ugarskom popisu u gradu na Sani živio je 41 španski Jevrejin i 15 aškenaza - ukupno 56.

Lokalne publikacije i poneki starac koji prkosno odolijeva Alzheimeru sjetit će se trgovine veletrgovca duhanom i soli Brace Hasona uz brijačnicu Zaima Krupića, njegove pekare uz kuću Imširbega Biščevića, trgovine Davida Kabilja u Gornjoj Mahali, gvožđarske radnje porodice Kavezon, ili prvog apotekara Otta Goldbergera. Pomenut će i rabinera Davida Kabilja.

Valjda najpoznatiji sanski Jevrej i komunistički revolucionar Haim Hajno Atijas učestvovao je u Španskom građanskom ratu, ranjavan na Ebru, zatvaran u logor Gir u Francuskoj, odakle je pobjegao i uključio se u francuski pokret otpora. Atijas je učestvovao u borbama na barikadama Pariza 1944. godine, prilikom zauzimanja zgrade jugoslovenske ambasade, s činom potporučnika francuske armije vratio se u Jugoslaviju, jedno vrijeme radio u Rijeci i 1948. godine, kao 32-godišnjak impresivne životne biografije, odselio u Izrael.

Nakon toga je više puta dolazio u rodni Sanski Most. Možda najzanimljivija je biografija 91-godišnjeg Morica Albaharija Sanjanina, koji je s cjelokupnom porodicom pobjegao iz transporta za Jasenovac 1942. godine, priključio se partizanima i danas živi u Sarajevu.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.