Piše: Edina Sokolović - Lazović

Jedna od najvažnijih karakteristika našeg mišljenja odnosi se na to da li je njegov sadržaj pozitivan ili negativan. Brojna istraživanja pokazala su da smo na nesvjesnom nivou skloni misliti pozitivno prije nego racionalno ili negativno, dok svjesnu pažnju usmjeravamo na negativno.

Napravite li mali eksperiment i pratite li šta najprije pročitate kada se konektujete na internet, sigurna sam da ćete se prepoznati u dubiozi koja kaže:

„Čim progledam ujutro gutam informacije, novine, portali, dnevna doza sekiracije....ovo himna je generacije živimo od sekiracije“. Taj naš svjesni izbor negativnih vijesti prepoznali su mediji i redovno ga hrane i njeguju. Skoro da možemo reći da smo napravili pogodbu: njima klikovi, a nama bombastični naslovi, upozorenja i senzacije.

Međutim, u toj trgovini mi ostajemo kratkih rukava i izvlačimo deblji kraj. Neko bi rekao da zbijanjem šala o stanju kojeg smo identificirali olakšavamo svoju društvenu zbilju, te da smo zbog toga sami od sebe napravili brend „vedrog duha i opstanka“ dok pjevamo i valjamo se u blatu. Međutim, nije tako. Istraživanja kažu da bi umanjili uticaj jedne negativne vijesti/događaja, treba nam pet pozitivnih. I bez ovog fakta dovoljno smo daleko od načina mišljenja koje zovemo optimizam.

A on se odnosi se na opći stav stečen u procesu socijalizacije koji uvjetuje pretežno pozitivno procjenjavnje sebe, posebno svojih sposobnosti i osobina, ali i različitih životnih situacija i njihovih ishoda.

Neki autori govore o tzv. dispozicijskom optimizmu kojeg definiraju kao opće očekivanje da će nam se u životu desiti više dobrih nego loših stvari dok ga drugi koncipiraju kao eksplanatorni stil, tj. načine na koji ljudi objašnjavaju događaje u svom životu. Optimisti vjeruju da je loš događaj prolazan, da je uzrok u vanjskim okolnostima i da je ograničen samo na određenu situaciju u njihovom životu.

S druge strane, pesimista će vjerovati da će se loši događaji uvijek događati, da je uzrok toga u nekoj njihovoj lošoj osobini.

Dodatno, procjene vlastitih sposobnosti, te uvjerenje da u određenoj situaciji možemo učiniti nešto čime ćemo promijeniti sebe i svijet na bolje, neophodan je pogon uspjeha. Tek tada, tkanje pozitivnog očekivanja, vjerovanja u vlastite sposobnosti i nade, može biti naš zaštitni omotač.

Tek tada se možemo oduprijeti općem negativizmu i u himni osim dobrih bitova osjetiti i dobru vibru, a ne ismijavanje samih sebe, svoje sudbine i domovine.