Tema uroka ili urokljivog oka veoma je široka i često prisutna u razgovorima među našim ljudima, uključujući i muslimanske vjernike. Kao što to često biva, o ovoj temi se govori bez dovoljno argumenata – paušalno, iskrivljeno i često daleko od onoga što islam zaista uči. Takva površna tumačenja otvaraju prostor raznim varalicama, koje zloupotrebljavajući nesreću ljudi, nerijetko stječu ogromna bogatstva.

"U sebi ima oko"

Prema knjizi Dželaluddina Abdurrahmana Vjerovjesnikova medicina (Libris, 2013), poslanik Muhammed, s.a.v.s., dao je detaljna objašnjenja o pojavi urokljivog oka.

Ummu Selema prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., primijetio da je sluškinji u njegovoj kući potamnilo lice, pa je rekao:

„Ostavite je, jer se u njoj nalazi oko“, što bilježe El-Buhari i Muslim. Kada se kaže „oko“, misli se na „urokljivo oko“. Kada se, pak, kaže da neko „u sebi ima oko“, to znači da je ta osoba pogođena pogledom – djelovanjem džinskih ili negativnih sila.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Urokljivo oko zasigurno postoji.“

(Ovaj hadis bilježi El-Buhari). Poslanik, a.s., molio je Allaha, dž.š., da zaštiti Hasana i Husejna od svakog zla, otrova i urokljivog oka.

Aiša, r.a., prenosi da joj je Poslanik, a.s., savjetovao da se za one koji su pogođeni urokom uzme abdest, kako bi se njegovo djelovanje skinulo. Ovo bilježi Ebu Davud.

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Urokljivo oko uistinu postoji. Da je nešto moglo preteći Božiju odredbu, to bi bilo urokljivo oko. A ako vas ono pogodi, potrebno je da osoba koja je izazvala urok uzme gusul, pa se njome okupajte.“

(Hadis bilježe Muslim i Et-Tirmizi, kako navodi Abdurrahman u svojoj knjizi.)

El-Isme'i smatra da riječi „potreban vam je gusul“ znače da osoba koja je uzrok uroka treba da se okupa, a ta voda se koristi u tretmanu. Osobu koja je pogođena urokom treba oprati – lice, ruke, laktove, koljena, vrhove stopala, kao i dijelove tijela koje prekriva donji veš.

Voda kojom se ta osoba oprala sakuplja se u posudu i potom se izlijeva po onome ko je pogođen urokljivim okom. Vjeruje se da takva voda, uz Allahovu dozvolu, može otkloniti djelovanje uroka. Ovo mišljenje zastupa i imam Malik, što je zabilježeno u njegovom djelu Muvetta.

Prenosi se da bi Poslanik, a.s., kada bi se bojao da bi neko mogao biti pogođen urokom, izgovarao:

„Neka ga Allah blagoslovi i neka nesreća bude daleko od njega.“

Zaštita od džina i urokljivog oka

Ebu Se'id prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., često tražio zaštitu kod Allaha od džina i urokljivog oka. (Hadis bilježi Et-Tirmizi.)

Riječ es-saf‘ah označava tamnu mrlju na licu. El-Isme'i tvrdi da se radi o crveno-crnoj mrlji, dok Ibn Halvi smatra da se ovaj izraz odnosi na osobu koja je izgubila razum. U svom djelu o uroku navodi da, kao posljedica, lice može postati blijedo ili tamno.

Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., dozvolio učenje Kur'ana u svrhu zaštite od urokljivog oka. (Hadise bilježe El-Buhari i Muslim.)

Imran ibn Husajn prenosi hadis u kojem se kaže da je svaki ajet iz Kur'ana djelotvoran lijek protiv uroka i otrova. (Hadise bilježe El-Buhari i Ibn Madže.) Također, postoji hadis koji govori da je Poslanik, a.s., učio određene ajete čovjeku koji je bio teško bolestan. Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio učenje ajeta u liječenju od uroka, otrova i čireva. (Hadise bilježe Muslim i Ebu Davud.)

Neki liječnici tvrde da osoba koja „ima urokljivo oko“ svojom negativnom energijom može pogledom nanijeti štetu drugima. Međutim, autor navodi da ova tvrdnja nije naučno potvrđena.

Navodi se i da pogled nekih zmija može biti smrtonosan. Šerijatski ispravno je da se osoba koja može ureći okupa, a tom se vodom okupaju oni koji su pogođeni. Ibn Šihab prenosi od Ibn Šihla ibn Hunejfa da je Poslanik, a.s., naredio čovjeku koji je urekao drugog da se okupa, a ta se voda zatim izlila na osobu koja je bila pogođena urokljivim okom.

Liječenje Kur’anom i upotreba talismana

Učenje Kur’ana i nošenje talismana sa ispisanim ajetima mogu imati pozitivan učinak ako osoba vjeruje da je to samo sredstvo, a ne izvor moći.

Nošenje talismana s kur’anskim ajetima jeste dozvoljeno, dok nošenje onih sa nerazumljivim ili nepoznatim sadržajem – naročito ako nisu na arapskom jeziku – nije prihvatljivo, jer može voditi u širk (pripisivanje Allahu druga).

Avf bin Malik prenosi da je zatražio od Poslanika, s.a.v.s., da mu pojasni jednu vrstu učenja. Poslanik, a.s., kada je čuo šta se uči, rekao je:

„Ovi stihovi su dobri, ali u njima nikada ne smije biti ništa što aludira na širk.“
(Hadis bilježi Muslim.)

Korištenje prašine u liječenju

Prenosi se da je jedan čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s.:

„Allahov Poslaniče, da li je istina da si zabranio učenje ajeta u liječenju? Jednom sam proučio jedan ajet kako bih izliječio ujede škorpiona.“

Poslanik, a.s., mu je odgovorio:
„Ko god može pomoći svome bratu – neka to učini.“

(Hadis bilježi Muslim.)

Nije dozvoljeno koristiti nerazumljive, „čarobne“ riječi. Dozvoljeno je, međutim, učiti Kur’an ili poznate dove u svrhu zaštite.

Pitao sam Ebu Abdullaha o upotrebi riječi u svrhu zaštite od ujeda škorpiona, a on mi je odgovorio da je to dozvoljeno – pod uslovom da su riječi razumljive ili da se radi o ajetima iz Kur’ana.

Šifa bint Abdullah prenosi da ju je Poslanik, a.s., posjetio dok je jela s Hafsom, pa joj je rekao:

„Poduči je talismanima koji štite od herpesa, kao što si je naučila da piše.“
(Ovaj hadis bilježi Ebu Davud.) Ovaj događaj jasno pokazuje i da je školovanje žena bilo dozvoljeno i podržano.

Aiša, r.a., prenosi:

„Kada bi nas posjetili ljudi koji su se žalili na čireve i rane, Poslanik, s.a.v.s., bi stavio svoj kažiprst u prašinu, a zatim rekao:

‘U ime Allaha, kada se ova prašina pomiješa s našom pljuvačkom, ona će, uz Allahovu dozvolu, izliječiti bolesnika.’“

Prašina se koristila zbog svojih svojstava – hladna je i suha, pa djeluje kao desikant (isušivač). Budući da čirevi i rane sadrže mnogo vlage koja može ometati funkcionisanje tijela, potrebno ih je liječiti na efikasan i brz način.